Josip Avelini

Izvor: Wikipedija

Josip Avelini (1891.1947.), hrvatski lokalni dužnosnik i zaslužnik hrvatskog turizma s otoka Hvara, po struci liječnik.[1] Šurjak je hrvatskog diplomata i ratnog zrakoplovca Jakova, čiju je sestru Katicu oženio.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se je 1891. godine. Obnašao je dužnost načelnika općine Hvara od 1921. do 1929. godine te još neke javne dužnosti grada Hvara. Također je obnašao visoke dužnosti u gospodarstvu: dugo je godina bio upraviteljem najvećeg hotela u Hvaru, hotela Palace (prije imena hotel carice Elizabete) od 1927. do 1939. godine. Angažirao se je na poboljšanju turističke infrastrukture. U međuratnom je razdoblju radio na unaprjeđenju osnovnih javnih potreba i usluga koje može pružiti grad Hvar. Brojne su Avelinijeve inicijative za izgraditi turističke objekte. Bitan i na marketinškom polju. Vrlo je intenzivno turistički promicao otok Hvar. Pored toga uspješno je pohodio sve moguće financijere za turističke projekte. Legendarna je među Hvaranima Avelinijeva dosljednost u promicanju marke Hvara kao toplog i sunčanog otoka: čak i po zimi je u ljetnoj odjeći pohodio banke i ministarstva u Beogradu za izvući novac od njih. Samostalno je stvarao lokalnu turističku politiku, zbog čega je nailazio na žestoke kritike[1](povijesno upravno središte grada Hvara kneževa (komunalna) palača srušena je prigodom gradnje hotela Palace, izgrađenog sjeverno od gradske lože)[3]

U objekte (turističke ili prateća infrastruktura) koji su podignuti, unaprijeđeni ili čija je gradnja počela za mandata dr Avelinija su:

  • 1923. vodovodna mreža[1]
  • 1924. drvored palma na obali[1]
  • 1925. mala električna centrala na Dolcu, čime je Hvar dobio i noćno svjetlo[1]
  • 1927. novo kameno kupalište (završeno iste godine), onodobno najljepše na Jadranu, po projektu arhitekta Silvija Sponze (1889. – 1960.); postalo je središtem dnevnog turistički vrlo bogatog života[1]
  • 1929. hotel Madeira (početak gradnje)[1]

Poslije mandata općinskog načelnika zaslugom dr-a Avelinija napravljeno je sljedeće:

  • 1935. proširenje i obnova hotela Palace[1]
  • 1939. Lječilišni dom dr. Josip Avelini (početak gradnje); otvoren 1948. kao hotel Dalmacija[1]

Avelinijeve inicijative potakle su i druge Hvarane na iste i slične poteze, pa su otvoreni novi i prošireni postojeći hoteli, uređene su obale obale, plaže, parkovi i šetnice uz more. Prometna je infrastruktura također poboljšana. Cestovno poboljšanje je izgrađena cesta Hvar - Stari Grad - Jelsa 1939. godine. a pomorsko je poboljšanje brodskih veza s Hvarom. Posljedica su brojni pridošli gosti i veliki turistički uzlet, koji je pomogao ublažavanje teške međuratne gospodarske i društvene kriza Hvara, koji je patio zbog jako loše proizvodnje i prodaji vina (dotad osnovnoga gospodarskog proizvoda Hvara), nezaposlenosti, gladi, policijske represije režima prve Jugoslavije te gubitka radne snage i potrošača masovnim iseljavanjem u inozemstvo.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j Marinko Petrić: Polistak 135 godina organiziranog turizma u Hvaru (6). Sirenski zov s perspektivom, Slobodna Dalmacija, 19. kolovoza 2003. Pristupljeno 20. svibnja 2016.
  2. Joško Kovačić: Rod Machiedo s Hvara. Posvećeno 50. obljetnici smrti dr. Jerka Machieda (1962.- 2012.), Prilozi povijesti otoka Hvara, Vol.XII br.1 studeni 2014., str. 233.
  3. Anita Gamulin: O povijesti hvarske lože povodom restauracije glavnog pročelja, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014, str. 149.