Josip Dujmović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Dujmović (Zenica, 26. travnja 1955.), hrvatski bosanskohercegovački novinar i glazbeni publicist.

Životopis[uredi VE | uredi]

Josip Dujmović pohađao je gimnaziju u Zenici i 1974. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao studij književnosti (slavistika i sociologija). Za vrijeme studija počeo se baviti novinarstvom i tokom 1976. honorarno je radio u zagrebačkom "Večernjem listu", te u zeničkim lokalnim novinama "Naša riječ", da bi se u istim novinama profesionalno zaposlio 1977. godine i studij nastavio kao izvanredni student.

Za novinske reportaže je u dvije godine uzastopno dobio godišnju zeničku novinarsku nagradu i potom počeo raditi na Radio Zenici, najprije kao urednik jutarnjeg programa, a potom kao urednik glazbeno-revijalnog programa.

Na Radio Zenici Josip Dujmović je radio do 1990. godine. Bio je urednik glazbeno-revijalnog programa Radio Zenice i autor specijaliziranih glazbenih emisija. Uz redovne rock emisije (Nedjeljne vibracije, Top lista), realizirao je i nekoliko posebnih projekata: seriju od deset godišnjih 'rođendanskih' open-air rock koncerata Radio Zenice na nogometnom stadionu (1980.-89.), na kojima su nastupili gotovo svi najznačajniji bendovi tog vremena (Crvena jabuka, Zabranjeno pušenje, Vatreni poljubac, Leb i sol, Galija, Bajaga i instruktori, Plavi orkestar, Dino Merlin, Valentino, Prljavo kazalište, Riblja čorba, Đavoli, Aerodrom, Film i t.d.), zatim izbor 100 vječnih pjesama rocka (1981), vikend-live noćni program (1981.-1983.), te 59-satni radijski maraton, kada je 1982. godine bez prekida vodio emisiju od petka večeri do ponedjeljka ujutro.

Surađivao je u glazbenom časopisu Džuboks 1981. i 1982. godine, kao stalni član redakcije. U sezoni 1987/88. u zeničkom Narodnom pozorištu izveden je mjuzikl "S okusom smoga" (režija: Zoran Ristović), za koji je Josip Dujmović napisao priču i stihove songova.

Godine 1990. napustio je Radio Zenicu i osnovao prvu privatnu filmsku kompaniju u Bosni i Hercegovini (Tropik), baveći se videotekarstvom, te video i filmskom distribucijom.

Godine 1993. godine objavio je ratni ljubavni roman "Krici iz mračnog doma".

Od 1994. do 2000. godine živio je Zagrebu i vodio privatnu video distributersku kompaniju. Među ostalim izdanjima, ova je kompanija (Tropik film i video) realizirala prvu video kolekciju antologijskih hrvatskih igranih filmova i filmova iz susjednih zemalja.

Povratkom u Zenicu 2000. godine, prestao se baviti filmskom distribucijom i 2001. godine pokrenuo je Heineken Music Fest, demo-rock festival na kojem je godišnje nastupalo 40-tak demo sastava iz svih zemalja bivše Jugoslavije (nagrađeni sastavi: Southern Storm, Bilk, Flayer, Father, Beware).

Godine 2002. utemeljio je godišnju BH glazbenu nagradu Davorin, koja je 2006. godine postala regionalna nagrada za najbolja glazbena ostvarenja u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

U prvom domaćem Music Talents reality show programu Televizije OBN 2003. godine bio je predsjednik žirija.

Radi na internetskom portalu glas.ba.

Indexi - U inat godinama[uredi VE | uredi]

Autor je romansirane biografije sastava Indexi U inat godinama i istoimene fotomonografije, koja je u izdanju Quattro Media objavljena u rujnu 2006. godine. Uz promociju knjiga organizirao je koncert "Indexi i prijatelji", na kojem su 12. rujna 2006. u sarajevskoj Zetri nastupili članovi Indexa: Fadil Redžić, Ranko Rihtman, Miroslav Šaranović, Nenad Jurin, Kornelije Kovač, Vlado Pravdić, Peco Petej, Sinan Alimanović, Milić Vukašinović, Slobodan Misaljević, Ismet Nuno Arnautalić, Đorđe Uzelac, te kao gitaristi Vernes Ljuštaku i Zele Lipovača. Pjesme Indexa iz svih razdoblja izvodili su: Zoran Predin, Bisera Veletanlić, Željko Bebek, Nermin Puškar, grupa MI 2, Igor Vukojević, Mladen Vojičić Tifa, Dado Topić, Aki Rahimovski, Hari Varešanović, Natali Dizdar, Massimo, Bubi, Boris Novković, Ivica Šarić, Maja Milinković i Halid Bešlić.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]