Josip Relković

Josip Relković

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Josip Stjepan (Stipan) Relković (Zadubravlje kraj Broda na Savi, 14. ožujka 1754. – Vinkovci, 16. listopada 1801.) bio je hrvatski pjesnik i svećenik, sin Marije i Matije Antuna Relkovića.

Životopis

Polazio je isusovačku gimnaziju u Požegi od 1765. do 1771. Prvo mu je objavljeno djelo izgubljeni elegijski sastavak u stihovima o smrti carice Marije Terezije. Studij teologije nastavio je u Zagrebu. U Petrovaradinu zavrašava tečaj za vjeroučitelja 1776. te se vraća u đakovačku biskupiju. Zatim je bio župnik u Dubrovniku od 1784. do 1786., u Ivankovu od 1786. do 1794. i u Vinkovcima od 1794. do smrti.

Kućnik

Najpopularnije i najpoznatije Relkovićevo djelo jest Kućnik, tiskan u Osijeku 1796. Napisano je u epskom desetercu. Djelo je koncipirano kao savjetnik o svim poslovima u seoskom gospodarstvu, prema mjesecima, tijekom cijele godine. U jeziku i stihu mu je uzorom bio očev Satir iliti divlji čovik, za savjetodavni dio njemački, ali i iskustvo slavonskih seljaka (uzgoj dudovih svilaca, uzgoj duhana). Djelo je pripomoglo da se za vremena ilirskog pokreta prihvate u Hrvatskoj narodna imena mjeseci.

Uzorima za Relkovićevo djelo se bavio najviše Stjepan Tropsch. Već je 1754. u Trnavi mađarsko-slovački isusovac Martin Szent-Ivany objavio djelo sličnog karaktera, Oeconomia philosophica. Kao glavni uzor njegovom djelu se smatraju Knauerovi kalendari zvani Voellstandiger Hauskalender. Dio o uzgoju svilaca, koji ne postoji u Knauerovim kalendarima, Relković preuzima iz knjiga K. Solenghija i A. Romanija. Ipak najveći dio savjeta o voćarstvu i pčelarstvu sastavlja prema vlastitom iskustvu. Njegov otac je gajio pčele koji je u pčelogojstvu nasljedovao slovenskog stručnjaka Antuna Janšu. Ime djela je prema novoj grafiji: "Kućnik, što svako miseca priko godine u polju, u berdu, u bašči, oko murve i živadi, oko kuće i u kući činiti i kako zdravje razložno uzderžati ima", Osijek, 1796. U staroj grafiji: Kuchink shto svakoga miseca priko godine: u polju, u berdu, u bashcsi, oko marve i xivadi, oko kuche, i u kuchi csiniti, i kako zdravje razloxno uzderxati ima, iz dugovicsnog Vixbanja starih Kuchnikah povadih, i u Slavonskom Glasu izdade Josip Stipan Relkovich od Ehrendorf Slacne Diakovacske Biskupie Shtaabski Parok u Vinkovcih. U Osiku, Slovih Ivana Martina Dival privilergiratog Knjigotisca. 1796. Pretisak je objavljen 1989. u Privlaki, priredio Josip Bratulić.

Djela

Za boravka u Dubrovniku prevodi odnosno priprema Katekizam (tiskan 1784.). U Ivankovu je priredio danas izgubljeni njemačko-latinsko-hrvatski rječnik po uzoru na rječnik Ardelija Della Belle. Priredio je Veliki katekizam (tiskan 1800. u Osijeku). Josip Jakošić u svom djelu Scriptores Interamniae navodi 6 ilirskih Relkovićevih djela:

• Slavonski pravopis (Orthographia Slavonica iuxta normalem methodum) – danas nepoznat
• Prijevod biblijske povijesti (Historia biblica)
• Plač slavonskog vojnika na smrću besmrtne Marije Terezije (Luctus Slavonii militis super tristi transitu immortalis Mariae)
• Kućnik (Oeconomus patriae)
• Hagiografsko djelo o sv. Ivanu Nepomuku (Sacramentun Regis absconditum in tempore tacendi seu vita et mors s. Johannis Nepomuceni Mart.
• Rječnik latinsko-njemački-ilirski, sastavljen prema rječniku P. Ardelija Della Belle (Dictionarium Latino-Germanico-Illyricum, ad normam P. Ardelii Dellabella) – izgubljen, ostao neobjavljen, vjerojatno je financiranje tiskanja omelo nedavno izdavanje rječnika Joakima Stullija.

Još jedno djelo postoji koje Jakošić ne spominje:

• Čestitanje godovno. Objavljeno je 1811. poslije Relkovićeve smrti u Kolendaru iliričkom za godinu 1811. u Budimu pod pseudonimom Klimbok iz Kapreca

Literatura

• T. Matić, Josip S. Relkovics Bemühungen um die Hebung des Schulunterrichtes in seiner Heimat, u: „Archiv für slavische Philologie", XXXVI, Beč, 1916., pp. 165-177, Tekst preveden i objavljen u zborniku: Simpozij „Doprinos Slavonije hrvatskoj književnosti", Vinkovci – Zagreb, 1968.
• J. Bratulić, Josip Stjepan Relković i njegov „Kućnik", uz pretisak Kućnika, Vinkovci, 1989.
• J.B.; K. Nemec – Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000.
• Ružica Pšihistal, Matija Antun i Josip Stipan Relković: Okvir za kreativno pamćenje u: Diacovensia : teološki prilozi, Vol. 14 No. 1, 2006., str. 51–79.
• Bernardina Petrović, Leksik Relkovićeva 'Kućnika' u: Filologija, No. 29, 1997., str. 139–154.
• Ivo Pranjković, Novotvorbe Josipa Stipana Relkovića u: Nova Croatica : časopis za hrvatsku književnost i kulturu, Vol. 6 [36] No. 6 [56], 2012., str. 229–247.