Južna bukva (biljni rod)

Izvor: Wikipedija
Južna bukva (biljni rod)
Nothofagus betuloides
Nothofagus betuloides
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Nothofagaceae
Rod: Nothofagus
Blume

Južna bukva (notofag, sjajna bukva; lat. Nothofagus), biljni rod iz porodice Nothofagaceae. U porodici je nakon istraživanja istavljeno 5 vrsta, ostale su ponovno vraćene u rodove Lophozonia, Trisyngyne i novi rod Fuscospora, opisan 2013. [1]

Opis[uredi | uredi kôd]

Južna bukva, (rod Nothofagus), također nazvana “lažna bukva” ili “srebrna bukva”, rod od 35-40 vrsta drveća i grmlja u porodici Nothofagaceae, porijeklom iz hladnijih područja južne hemisfere. Nekoliko se vrsta uzgaja kao ukras ili zbog korisnog drva. Južne bukve su prije bile smještene u porodicu bukava i hrasta (Fagaceae).[2]

Južne bukve nalaze se raštrkane po južnoj Južnoj Americi, Australiji, Novom Zelandu, Novoj Kaledoniji i planinama Nove Gvineje. Neobična rasprostranjenost roda često se navodi kao dokaz pomicanja kontinenata nakon raspada jednog velikog kontinenta Gondvane tijekom razdoblja krede (prije 145,0 milijuna – 66,0 milijuna godina). Budući da su plodovi Nothofagus vrlo osjetljivi na oštećenja od morske vode, biljke bi se mogle pojaviti tamo samo razmicanjem kontinenata ili malo vjerojatnim slučajem da su njihove sjemenke prenijele ptice preko golemih udaljenosti otvorenog oceana.[2]

Antarktička bukva s valovitim lišćem (Nothofagus antarctica) i “roble bukva” (N. obliqua), obje su 30-metarska (98 stopa) stabla porijeklom iz Čilea i Argentine, razlikuju se od ostalih vrsta južne bukve po tome što su listopadne; sade se kao ukrasne biljke na drugim kontinentima. Ružičasto-smeđe tvrdo drvo antarktičke bukve koristi se za izradu podova i ormara. Preostale južne bukve su zimzelena drveća australskog područja. Među najpoznatijima su “australska bukva” (N. moorei), stablo od 46 metara (151 stopa) s lišćem dugim 7 cm (3 inča), pronađena je u Novom Južnom Walesu; “mirtasta bukva”, “tasmanska mirta” ili australska ili “crvena mirta” (N. cunninghamii), 60-metarsko (197 stopa) tasmanijsko stablo važno po svom drvu fine teksture; vitka “crvena bukva” (N. fusca) s Novog Zelanda, visoka oko 30 metara; i srebrna ili južna bukva (N. menziesii), 30-metarsko novozelandsko drvo s dvostruko i tupo nazubljenim listovima.[2]

Vrste[uredi | uredi kôd]

  1. Nothofagus antarctica (G.Forst.) Oerst., antarktička bukva
  2. Nothofagus betuloides (Mirb.) Oerst.
  3. Nothofagus dombeyi (Mirb.) Oerst.
  4. Nothofagus nitida (Phil.) Krasser
  5. Nothofagus pumilio (Poepp. & Endl.) Krasser

Galerija[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nothofagus
Wikivrste imaju podatke o taksonu Nothofagus

Izvori[uredi | uredi kôd]