Južna bukva (biljni rod)

Izvor: Wikipedija
Južna bukva
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Fagales
Porodica:Nothofagaceae
Rod:Nothofagus
Blume
Rasprostranjenost
Baze podataka

Južna bukva (notofag, sjajna bukva; lat. Nothofagus), biljni rod iz porodice Nothofagaceae. U porodici je u ovom rodu nakon istraživanja ostavljeno 5 vrsta, ostale su ponovno vraćene u rodove Lophozonia, Trisyngyne i novi rod Fuscospora, opisan 2013. godine.[1]

Opis[uredi | uredi kôd]

Južna bukva, (rod Nothofagus), također nazvana »lažna bukva« ili »srebrna bukva«, rod od 35 – 40 vrsta drveća i grmlja u porodici Nothofagaceae, porijeklom iz hladnijih područja južne hemisfere. Nekoliko se vrsta uzgaja kao ukras ili zbog korisnog drva. Južne bukve su prije bile smještene u porodicu bukava i hrasta (Fagaceae).[2]

Južne bukve nalaze se raštrkane po južnoj Južnoj Americi, Australiji, Novom Zelandu, Novoj Kaledoniji i planinama Nove Gvineje. Neobična rasprostranjenost roda često se navodi kao dokaz pomicanja kontinenata nakon raspada jednog velikog kontinenta Gondvane tijekom razdoblja krede (prije 145,0 milijuna – 66,0 milijuna godina). Budući da su plodovi Nothofagus vrlo osjetljivi na oštećenja od morske vode, biljke bi se mogle pojaviti tamo samo razmicanjem kontinenata ili malo vjerojatnim slučajem da su njihove sjemenke prenijele ptice preko golemih udaljenosti otvorenog oceana.[2]

Antarktička bukva s valovitim lišćem (Nothofagus antarctica) i »roble bukva« (N. obliqua), obje su 30-metarska (98 stopa) stabla porijeklom iz Čilea i Argentine, razlikuju se od ostalih vrsta južne bukve po tome što su listopadne; sade se kao ukrasne biljke na drugim kontinentima. Ružičasto-smeđe tvrdo drvo antarktičke bukve koristi se za izradu podova i ormara. Preostale južne bukve su zimzelena drveća australskog područja. Među najpoznatijima su »australska bukva« (N. moorei), stablo od 46 metara (151 stopa) s lišćem dugim 7 cm (3 inča), pronađena je u Novom Južnom Walesu; »mirtasta bukva«, »tasmanska mirta« ili »australska ili crvena mirta« (N. cunninghamii), 60-metarsko (197 stopa) tasmanijsko stablo važno po svom drvu fine teksture; vitka »crvena bukva« (N. fusca) s Novog Zelanda, visoka oko 30 metara; i srebrna ili južna bukva (N. menziesii), 30-metarsko novozelandsko drvo s dvostruko i tupo nazubljenim listovima.[2]

Vrste[uredi | uredi kôd]

  1. Nothofagus aequilateralis (Baum.-Bod.) Steenis
  2. Nothofagus alessandrii Espinosa
  3. Nothofagus alpina (Poepp. & Endl.) Oerst.
  4. Nothofagus antarctica (G.Forst.) Oerst.
  5. Nothofagus balansae (Baill.) Steenis
  6. Nothofagus baumanniae (Baum.-Bod.) Steenis
  7. Nothofagus betuloides (Mirb.) Oerst.
  8. Nothofagus brassii Steenis
  9. Nothofagus carrii Steenis
  10. Nothofagus cliffortioides (Hook.f.) Oerst.
  11. Nothofagus codonandra (Baill.) Steenis
  12. Nothofagus crenata Steenis
  13. Nothofagus cunninghamii (Hook.) Oerst.
  14. Nothofagus discoidea (Baum.-Bod.) Steenis
  15. Nothofagus dombeyi (Mirb.) Oerst.
  16. Nothofagus flaviramea Steenis
  17. Nothofagus fusca (Hook.f.) Oerst.
  18. Nothofagus glauca (Phil.) Krasser
  19. Nothofagus grandis Steenis
  20. Nothofagus gunnii (Hook.f.) Oerst.
  21. Nothofagus macrocarpa (A.DC.) F.M.Vázquez & R.A.Rodr.
  22. Nothofagus menziesii (Hook.f.) Oerst.
  23. Nothofagus moorei (F.Muell.) Krasser
  24. Nothofagus nitida (Phil.) Krasser
  25. Nothofagus nuda Steenis
  26. Nothofagus obliqua (Mirb.) Oerst.
  27. Nothofagus perryi Steenis
  28. Nothofagus pseudoresinosa Steenis
  29. Nothofagus pullei Steenis
  30. Nothofagus pumilio (Poepp. & Endl.) Krasser
  31. Nothofagus resinosa Steenis
  32. Nothofagus rubra Steenis
  33. Nothofagus rutila Ravenna
  34. Nothofagus solandri (Hook.f.) Oerst.
  35. Nothofagus starkenborghiorum Steenis
  36. Nothofagus stylosa Steenis
  37. Nothofagus truncata (Colenso) Cockayne
  38. Nothofagus womersleyi Steenis
  39. Nothofagus ×apiculata (Colenso) Cockayne
  40. Nothofagus ×blairii (Kirk) Cockayne
  41. Nothofagus ×dodecaphleps Mike L.Grant & E.J.Clement
  42. Nothofagus ×eugenananus Gilland.
  43. Nothofagus ×leoni Espinosa
  44. Nothofagus ×solfusca Allan

Vrste podroda Nothofagus[uredi | uredi kôd]

  1. Nothofagus antarctica (G.Forst.) Oerst., antarktička bukva
  2. Nothofagus betuloides (Mirb.) Oerst.
  3. Nothofagus dombeyi (Mirb.) Oerst.
  4. Nothofagus nitida (Phil.) Krasser
  5. Nothofagus pumilio (Poepp. & Endl.) Krasser

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Revised circumscription of Nothofagus and recognition of the segregate genera Fuscospora, Lophozonia, and Trisyngyne (Nothofagaceae), pristupljeno 15. lipnja 2023.
  2. ↑ a b c Britannica, pristupljeno 14. listopada 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Nothofagus
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nothofagus
Wikivrste imaju podatke o taksonu Nothofagus
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Južna_bukva_(biljni_rod)&oldid=6910786"