Juan Francisco Larrobla

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Juan Francisco de Larrobla Pereyra (Montevideo, 9. siječnja 1775. - Canelones, 5. srpnja 1842.) bio je urugvajski katolički svećenik, teolog, političar i domoljub, borac za urugvajsku neovisnost.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Montevideu 9. siječnja 1775., gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Teologiju je naučavao na Nacionalnom koledžu u Buenos Airesu i Nacionalnom sveučilištu u Córdobi.

Za svećenika je zaređen 1800., te je ubrzo nakon ređenja služio u razni župama na sjeveru i istoku Urugvaja. Iako je bio iz imućnije obitelji, pomagao je seljacima i borcima za slobodu. Iako nije mogao biti vojnik, njegovi novčani prilozi pomogli su u ostvarivanju obrane od britanske i portugalske invazije.

25. kolovoza 1825. predsjedao je Odborom istočnih pokrajina, koje je usvojilo tri zakona:[1]

  • Zakon o neovisnosti (od Brazilskog Carstva)
  • Zakon u Uniji (s Ujedinjenim pokrajinama RIo de la Plate)
  • Zakon o Urugvajskoj zastavi

U Katedrali Naše Gospe od Guadalupe u Canelonesu blagoslovio je prvu urugvajsku zastavu 1825.[2]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Njegova starija sestra Jacoba bila je majka svećenika Lorenza Antonia Fernándeza.

Njegov mlađi brat Luis de la Robla bio je prvi poštar u neovisnom Urugvaju.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Deklaracija o neovisnosti Urugvaja - 25. kolovoza 1825., montevideo.com, pristupljeno 16. lipnja 2016. (šp.)
  2. Povijest katedrale u Canelonesu, Mrežna mjesta Biskupije Caneloes, pristupljeno 16. lipnja 2016. (šp.)