Julijanov perzijski pohod

Julijanov perzijski pohod
Vrijeme ožujak-srpanj 363. Lokacija Mezopotamija, Zapadni Iran i Armenija Ishod Odlučna pobjeda Sasanida Julijanova smrt Propast rimske hegemonije nad Bliskim Istokom Posljedično aneksija Armenije Perziji
Sukobljeni
Rimsko Carstvo Armensko Kraljevstvo	Sasanidsko Carstvo Arapski savjeznici
Vođe
Julijan Apostat Aršak. II Hormizd Prokopije i Sebastijan Arintej Viktor Dagalef Nevita Lucilijan	Šapur II., Ardašir II. Pigran Surena Merena Nohodar Narzej Podozak Mamerzid
Vojne snage
120000 95000 Rimljana 25000 Armena 1150 brodova	vjerojatno manje
Posljedice
teške	osrednje

Julijanov perzijski pohod, ili Rimsko-perzijski rat 363., bio je posljednji pothvat rimskog cara Julijana. Počeo ožujka 363. To je bio napadački rat protiv Sasanidskog Carstva, kojim je vladao Šapur II.

S ciljem da pokori perzijsku prijestolnicu Ktezifont, Julijan sakupio ogromnu vojsku. Kako bi obmanuo Perzijance i izveo manevar klješta, poslao je odred, koji je trebao spojiti s njegovim savjeznikom Aršakom II., armenskim kraljem, te krenuti tako udruženim snagama sa sjevera niz Tigris. U međuvremenu, s glavninom snaga i velikom flotom, krenuo je brzo niz Eufrat, ne nailazeći ni na kakav ozbiljniji otpor. Unuštio je nekoliko utvrženih gradova i stigao do zidina sasanidske prijestolnice Ktezifonta. Ondje se sabrala velika perzijska vojska, koja je trebala braniti grad.

Rimljani su odnijeli pobjedu pred zidinama Ktezifonta. Međutim, sjeverna vojska nije uspjela stići, a utvrđeni grad se činio neosvojivim. Stoga Julijan nije opsjeo grad, nego je umjesto toga spalio rimsku flotu i krenuo u unutarnjost Perzije. Međutim, vojska Šapura II. i dalje je izbjegavala otvorenu bitku i primjenjivala taktiku spaljene zemlje. Posljedično, Julijanova vojska se uskoro suočila s problemom nestašice zaliha, te se morala povući na sjever. Šapurova vojske se pojavila u tom trenutku i počela bez prestanka čarkama ometati povlačenje rimske vojske. Julijan je podlegao ranama, koje je zadobio u jednom od takvih okršaja, a njegov nasljednik Jovijan je pristao na ponižavajuće uvjete kako bi spasio ostatke njegove demoraliziranih i iscrpljenih vojnika od potpune propasti.

Sporazum iz 363. donio je Perziji vlast nad više oblasti i graničnih tvrđa, uključujući Nisibis i Singaru. Poništio je raskid saveza između Roma i Armenije. To je Šapuru pružilo de facto ovlast da napadne Armeniju i priključi je svomu Carstvu.