Juraj Žerjavić

Izvor: Wikipedija

Juraj Žerjavić svećenik, opat i zastupnik u Hrvatskom saboru rođen u Zlataru 1842. od oca Andrije i majke Josipe von Kallay.[1] Nakon pučke škole, koju je završio u Zlataru, pohađao je gimnaziju u Zagrebu. Nakon završetka gimnazije nadbiskup Juraj Haulik ga šalje u Rim, gdje je kao novak Germanicuma od 1862. do 1869. studirao na Gregoriani te završio filozofiju i bogoslovlje da bi nakon završetka studija bio promaknut u doktora filozofije. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1868., a kad se vratio iz Rima 9. svibnja 1869. imenovan je za kapelana u župi sv. Petra u Zagrebu i nadstojnika u nadbiskupskom orfanotrofiju.

Od 1871. kao profesor na Klasičnoj gimnaziji, predaje latinski, hrvatski, njemački, povijest i zemljopis. 1874. godine Juraj Žerjavić je imenovan župnikom u Mariji Bistrici i "začasnim prisjednikom" Duhovnog stola. Tijekom svog boravka u Mariji Bistrici Žerjavić je dao izgraditi novu crkvu i dvije škole. 1884. godine postaje redovitim podarhiđakonom kotara Stubičkog. Zbog značajnog doprinosa znanosti i obrazovanju potkraj 19. i početkom 20. stoljeća jedna od središnjih zagrebačkih ulica nosi ime po njemu.

Bio je pristašom Stranke prava, dijelom svećenstva iz Hrvatskog zagorja koje je širilo pravaške ideje među stanovništvom u Zagorju. Slovio je kao jedan od uglednijih i utjecajnijih pravaša 1890-ih. Njegovu pravašku usmjerenost se može vidjeti kroz cijelo jedno razdoblje, u kojem se ističu iduća djela: 1884. je na izborima za Hrvatski sabor glasovao za kandidata Stranke prava, 1886. je položio kauciju za pravaško političko glasilo »Hrvatska«, izbori 1887. i njegova uloge u poznatoj aferi s 30 mandata ponuđenih pravašima za suradnju s režimskom Narodnom strankom protiv izborne koalicije oporbenih stranaka.[2]

Prastric je Jurija Agabekova, jednog od najpoznatijih svjetskih dizajnera vanjske rasvjete.[3][4][5] Otac Jurija Agabekova, poznati hrvatski ljevičar Ladislav Žerjavić,[6] bio je zarobljen kao austro-ugarski vojnik na ruskoj bojišnici za vrijeme prvog svjetskog rata te je onda promijenio prezime.[7][8]

Djela[uredi | uredi kôd]

U vremenu od 1870. do 1875. Žerjavić je napisao više crkvenih djela i znanstvenih radova, te pisao za Katolički List.

  • O postanku čovječje duše
  • Nepogrešljivost papina
  • Placetum regium
  • Čovjek majmun (znanstveni rad u dva sveska) 1872.- 1873. (reakcija na Darwinovu teoriju)

Među brojnim djelima Jurja Žerjavića jedno od najvažnijih je proširenje i obnavljanje župne crkve u Mariji Bistrici 1879. i 1882. godine prema nacrtu bečkog arhitekta Schmidta. 1909. Žerjavić poklanja svoju kuću u Žerjavićevoj ulici u Zagrebu i 200.000 kruna za osnivanje i uzdržavanje prve Tehničke visoke škole iz koje kasnije nastaje Tehnički fakultet. Sredstvima Žerjavićeve zaklade kasnije se je krenulo u izgradnju zgrada laboratorija i stanica u dvorištu fakulteta na Rooseveltovom trgu, kao i niz ostalih projekata namijenjenih unaprjeđenju visokoškolskog obrazovanja u Zagrebu.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Croatica Christiana Periodica, Vol.54 Listopad 2004 Prilog životopisu.
  2. Croatica christiana periodica br. 54./2004. Jasna Turkalj: Prilog životopisu pravaša dr. Jurja Žerjavića župnika u Mariji Bistrici (1874.-1910.), str. 123.-135
  3. TV profil Korijeni: Čovjek s tri domovine
  4. Rodoslovlje.hr
  5. Croatia-Russia
  6. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2011. Pristupljeno 16. travnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. MaticaArhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2012. (Wayback Machine) Zabljesnulo sakralno remek-djelo
  8. Mag svjetla s tri domovine. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2012. Pristupljeno 16. travnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]