Kara-Bogaz-Gol

Koordinate: 41°21′07″N 53°35′43″E / 41.35194°N 53.59528°E / 41.35194; 53.59528
Izvor: Wikipedija
Kara-Bogaz-Gol
Garabogazköl
Zaljev
Satelitska snimka (1995.)
Položaj
Koordinate41°21′07″N 53°35′43″E / 41.35194°N 53.59528°E / 41.35194; 53.59528
JezeroKaspijsko jezero
Države
Fizikalne osobine
Površina18000 km2
Kara-Bogaz-Gol na zemljovidu Kaspijskog jezera
Kara-Bogaz-Gol
Kara-Bogaz-Gol
Kara-Bogaz-Gol na zemljovidu Kaspijskog jezera
Zemljovid

Kara-Bogaz-Gol ("jezero crnog tjesnaca"), Garabogazköl ili Garabogazköl Aylagy ("zaljev jezera crnog tjesnaca") je plitka, vrlo slana laguna u blizini Kaspijskog mora u sjeverozapadnom Turkmenistanu.[1][2] Laguna ima varijabilnu površinu, obično oko 18,000 km2.[2] Od Kaspijskog jezera ga odvaja uski, stjenoviti greben koji ima vrlo uski otvor kroz koji vode Kaspijskog jezera teku u njega. Vjerojatno postoji podzemni tok vrlo slane vode kada je zimi isparavanje manje. Volumen lagune fluktuira sezonski, što je naglašeno njenim jezercima za isparavanje soli i sezonski suhim slanim ravnicama.

U blizini se nalazi grad Garabogaz, oko 50 km (31 mi) sjeverno od kanala između glavnog Kaspijskog bazena i lagune Garabogazköl.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Vodeno tijelo je dobilo ime po obližnjem gradu Garabogazu. Ime je izvorno primijenjeno na uski tjesnac koji povezuje zaljev s Kaspijskim jezerom. Voda u tjesnacu, nazvana "grlo" (tur. bogaz), je bila tamniji od vode s obje strane, pa je nazvan "tamnim" ili "crnim" (tur. gara), dakle garabogaz. S vremenom je to ime primijenjeno na sam zaljev i naposljetku na grad.[3]

Slanost[uredi | uredi kôd]

Salinitet lagune je u prosjeku oko 35%, u usporedbi s 1,2% u Kaspijskom moru i između 3% i 4% u oceanima diljem svijeta.[4] Zbog iznimno visoke slanosti, usporedive s Mrtvim morem, ima malo ili nimalo morske vegetacije. Lokalno stanovništvo vadi velike naslage evaporita koje se većinom sastoje od soli na južnoj obali od 1920-ih, no 1930-ih je ručno sakupljanje prestalo i industrija se pomaknula na sjeverozapad u svoje današnje središte u blizini Garabogaza. Od 1950-ih nadalje, podzemna se voda crpila s razina nižih od samog zaljeva, dajući vrjednije vrste soli. Godine 1963. u Garabogazu je započela izgradnja modernog pogona za povećanje proizvodnje slanih proizvoda tijekom cijele godine, neovisno o prirodnom isparavanju. Izgradnja tvornice završena je 1973. godine.

U ožujku 1980. radnici su blokirali Kaspijsku vezu zbog zabrinutosti da isparavanje ubrzava pad u Kaspijskom moru.[2] Rezultirajuća "zdjela soli" uzrokovala je raširene probleme raspršivanja soli zrakom,[5] navodno trovajući tlo i uzrokujući zdravstvene probleme stotinama kilometara niz vjetar prema istoku.

Potpuno isparavanje[uredi | uredi kôd]

Godine 1984. jezero je potpuno presušilo. U lipnju 1992., kada je razina Kaspijskog mora ponovno porasla, barijera je uklonjena po nalogu turkmenistanskog predsjednika Saparmurata Niyazova, čime je Kaspijska voda ponovno napunila lagunu.[6]

Garabogazköl (desno) i most i barijera koja ga odvaja od Kaspijskog mora (lijevo)
Garabogazköl (desno) i most i barijera koja ga odvaja od Kaspijskog mora (lijevo)

U popularnoj kulturi[uredi | uredi kôd]

Laguna je tema knjige Kara-Bugaz ruskog pisca Konstantina Paustovskog iz 1932. godine. U njemu hvali osnivanje lokalne industrije soli od strane sovjetske vlade 1930-ih.[7][8][9]

Godine 1935. filmski redatelj Aleksandr Razumni snimio je film Kara-bugaz (Kara-Bugaz) temeljen na Kara-Bugazu Paustovskog, s glazbom Mihaila Ipolitova-Ivanova.[10]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Turkmenistan. Geo-Data: The World Geographical Encyclopedia. 2003
  2. a b c Kosarev, Aleksey; Kostianoy, Andrey; Zonn, Igor. 2. studenoga 2008. Kara-Bogaz-Gol Bay: Physical and Chemical Evolution. Aquatic Geochemistry. 15 (1–2): 223–236. doi:10.1007/s10498-008-9054-z. S2CID 129907319
  3. Atanyýazow, Soltanşa. 1980. Түркменистаның Географик Атларының Дүшүндиришли Сөзлүги [Explanatory Dictionary of Geographic Names in Turkmenistan]. Ылым. Ashgabat. str. 86
  4. Aladin, Nicolai; Plotnikov, Igor. 2004. Lake Basin Management Initiative - The Caspian Sea (PDF) (izvješće)
  5. Micklin, Philip P. Environmental Resources and Constraints in the Former Soviet Republics (1994). The National Council for Soviet and Eastern European Research. Page 9.
  6. Demolition of a disastrous dam. New Scientist. 11. travnja 1992.
  7. Konstantin Paustovsky (1977). The Black Gulf. Westport, Conn. : Hyperion Press. ISBN 978-0-88355-411-1.
  8. Priestland, David. 1. listopada 2010. Engineers of the Soul. History Today
  9. Ruch, Julie Ella. 2013. Engineers of the Soul: The Grandiose Propaganda of Stalin's Russia. Canadian Slavonic Papers. 55 (1/2): 246–247. ISSN 0008-5006
  10. Westerman, Frank. 8. lipnja 2010. Discovering Stalin's banned film. Today. BBC Radio 4. Pristupljeno 24. prosinca 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kara-Bogaz-Gol