Kazimir Maljevič

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kazimir Severinovič Maljevič
Казимир Северинович Малевич
suprematizam
Kazimir Maljevič
Rođenje 23. veljače 1878.
Kijev, Ukrajina
Smrt 15. svibnja 1935.
Sankt-Peterburg, Rusija
Vrsta umjetnosti slikarstvo
dizajn
Praksa Moskovska škola slikarstva, kiparstva i arhitekture
Fedor Rerberg
Poznata djela Autoportret
Bijelo na bijelomu[1]
Englez u Moskvi
Crni krug
Portal o životopisima

Kazimir Severinovič Maljevič (ukr. Малевич Казимир Северинович, rus. Казимир Северинович Малевич, Kijev, 23. veljače 1878. - Sankt-Peterburg, 15. svibnja 1935.) je bio ukrajinski i ruski slikar poljsko-ukrajinskog podrijetla,[2] teoretičar umjetnosti, pionir geometrijske apstrakcije, te jedan od glavnih predstavnika ukrajinske[3] te ruske avangarde.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kazimir Severinovič Maljevič rođen je 23. veljače 1878. u okolici Kijeva, kao prvo od četrnaestero djece Severina i Ludwike Malewicz (Maljevič). Samo devet od njegovih četrnaestero braće i sestara doživjelo je adolescenciju. Njegov otac bio je pridošli poljski katolik s mješanim djelomično bjeloruskim porijeklom, a majka ukrajinska pravoslavka, no kako se Kazimir poput njegova oca posve integrirao u ukrajinsko društvo, te osjećao i javno izjašnjavao kao Ukrajinac, prihvatio je i pravoslavnu vjeru karakterističnu za okolicu Kijeva.[4][5]

Njegov otac bio je upravitelj tvornice šećera. Njegova obitelj se puno selila, tako da je mladi Kazimir često boravio u selima sa plantažama šećerne trske, daleko od velikih gradova. Do 12 ili 13 godine nije znao baš ništa o profesionalnim umjetnicima, iako ga je u djetinjstvu okruživala seoska umjetnost. Uživao je u seoskom tkanju, te u dekoriranim zidovima i stajama. Sam Maljevič bio je u mogućnosti da slika seoskim silom. U Kijevu je od 1895. pa do 1896. studirao crtanje.

Nakon smrti njegova oca 1904., Maljevič se seli u Moskvu. Studirao je na Moskovskoj školi slikarstva, kiparstva i arhitekture i u ataljeu Fedora Rerberga od 1904. pa do 1910. Godine 1911. sudjelovao je na drugoj izložbi Sojuz Molodjožia u Sankt-Peterburgu sa Vladimirom Taltinom, a 1912. grupa je održala treću izložbu gdje su izložena djela koja su napravili Aleksandra Ekster, Tatlin i drugi. Iste godine sudjelovo je i na izložbi kolektiva Magareći rep u Moskvi. Godine 1914., Maljevič je održao izložbu u Salon des Independantsu u Parizu zajedno sa umjetnicima kao što su Aleksandar Arčipenko, Sonja Delaunaj, Aleksandra Ekster i Vadim Meller, među ostalima. Godine 1915. Maljevič izdaje svoj manifest Od kubizma do suprematizma. Godine 1915. i 1916. surađivao je sa suprematističkim slikarima u mnogim selima. Godine 1916. i 1917. sudjelovao je na moskovskoj izložbi grupe Karo dečko mađu kojima su uz Maljeviča izlagali i Nathan Altman, David Burljuk i A. Ekster.

Prelazak na apstrakciju i razvoj suprematizma[uredi VE | uredi]

Nakon ranijih eksperimenata sa raznim modernističkim stilovima uključujući i kubizam i futurizam - koji su oprimjereni njegovim dizajnom pozornice i kostima za kubofuturističku operu Pobjeda nad suncem - Maljevič je počeo raditi na apstraktnim, neobjektnim geometrijskim nijansama, osnivajući time pokret znan kao suprematizam. Poznata suprematistička djela uključuju Crni kvadrat (1915.) i Bijelo na bijelomu (1918.).

Maljevič je također dao do znajna da ga je njegova fascinacija sa zračnom fotografijom i avijacjom odvela na apstrakciju inispiriranu ili izvučenu iz zračnih krajolika. Kandidatkinja za harvardski doktorat Julia Bekman Chadaga piše: "U njegovim kasnijim pisnjima, Maljevič je 'dodatni element' definirao kao kvalitetu bilo kojeg novog vizualnog krajolika uvodeći time promjenu percepcije... U nizu dijagrama koji ilustriraju 'krajolik' koji utječe na razne slikarske pokrete, suprematizam je povezan sa nizom zračnih pogleda koji prikazuju poznat krajolik u apstrakciji..."[6]

Maljevič je bio član Kolegija za umjetnost u Narkomprosu, komisije za zaštitu baština i muzejske komisije od 1918. do 1919. Radio je kao predavač u Vitebsku (1919. - 1922.), Lenjingradu (1922. - 1927. i ponovo 1930., no na drugim institucijama) i u Kijevu (1927. - 1929.). Napisao je knjigu Svijet kao neobjektivnost, koja iznosti suprematističke teorije.

Kasniji život[uredi VE | uredi]

Godine 1927. Maljevič putuje u Varšavu, pa u Njemačku za retrospektivu koja mu je donijela svjetsku slavu, te je odlučio ostaviti dosta slika tamo kada se vraćao u SSSR. Kada se staljinizam okrenuo protiv modernističke "buržoazijske" umjetnosti, Maljeviču je suđeno. Mnoga njegova djela su ili zaplijenjena ili uništena i Maljevič je umro u Lenjingradu 15. svibnja 1935. u 57. godini života, i to u bijedi i siromaštvu.

Kritičari su ismijali Maljeviča zbog dostizanja umjetnosti tako da negira sve dobro i čisto: ljubav za život i ljubav za prirodu. Umjetnik i povjesničar umjetnosti Alexandre Benois je bio jedan takav kritičar. Maljevič je odgovorio da umjetnost može napredovati i razviti se za sam smisao umjetnosti, neovisno o njezinom zadovoljstvu: umjetnost ne treba nas, i nikad nas nije trebala otkad su zvijezde prvi put zasjale na nebu.

Maljevičeva su se djela tek nedavno pojavila na umjetničkim izložbama u Rusiji, i to nakon dugog odsustva. To se ponajviše dogodilo jer su sljedbenici umjetnosti radili da se umjetnik predstavi ruskim ljubiteljima umjetnosti. Izdana je i knjiga sa Maljevičevim teoretskim pisanjima. No, unatoč svemu ovom, njegov ugled u Rusiji je i danas uvelike okaljan. Tek nedavno su ukrajinski umjetnici ustanovili Maljevičev točan datum rođenja: 23. veljače 1878.

Hrvatski stručnjaci o Maljeviču[uredi VE | uredi]

Kazimir Maljevič danas je zasigurno jedan od najznačajnijih umjetnika u svijetu no to je samo jedan od razloga njegovog posmrtnog svojatanja u više europskih država. Hrvatski stručnjak za umjetnost i povijest Đuro Vidmarović, u riječkom časopisu za književnost i književne prosudbe iz 2002. godine, stručno objašnjava kulturnu i etničku pripadnost Maljeviča. Navodi da je Malevič «Ukrajinac s poljskim porijeklom». Odgojen je na ukrajinskoj nacionalnoj kulturi, ukrajinskom narodnom slikarstvu i ikonopisu te se iz istih razloga nesmije istovjetno dovoditi u ruski kontekst što je do sada bio česti slučaj u pojedinim izdanjima hrvatskih medija.

Stručnjak Đuro Vidmarović također navodi pogreške i neutemeljene improvizacije ostalih svjetskih stručnjaka poput Gillesa Néreta koji relativno slabo razumiju i poznaju povijest ruske i ukrajinske kulture. Ukrajinska avangarda ima svoju specifičnost i prepoznatljivost, a te su osobine svakom stručnjaku jasno vidljive u djelima Kazimira Maleviča. U istom izdanju riječkog časopisa hrvatski stručnjak Vidmarović navodi se da je Maljevič učinio veliki utjecaj na suvremeno hrvatsko slikarstvo. Iz istih je razloga svako djelo Maljeviča dobro došlo u Hrvatskoj.[7]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Moguće krijumčarenje preživjelih Maljevičevih djela iz Rusije, glavna je radnja knjige Crveni kvadrat.

Galerija[uredi VE | uredi]

Autoportreti i fotografije[uredi VE | uredi]

Portreti[uredi VE | uredi]

Kubističke slike[uredi VE | uredi]

Suprematizam[uredi VE | uredi]

Poznatija djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kazimir Maljevič - Bijelo na bijelomu
  2. Казимир Малевич; Походив від батька-поляка і матері-українки.
  3. Do kada će se u Hrvatskoj pisati pogrešno o Kazimiru Maljeviču? - Književna Rijeka - časopis za književnost i književne prosudbe br.3., god.VII., Rijeka, jesen 2002., str. 3.-23.
  4. Називав себе українцем. (Nazivao se Ukrajincem.)
  5. Малевича - Identifikacija Maljeviča (ukr.)
  6. Tehnologija i modernizam u Rusiji i Istočnoj Europi
  7. Do kada će se u Hrvatskoj pisati pogrešno o Kazimiru Maljeviču? - Književna Rijeka - časopis za književnost i književne prosudbe br.3., god.VII., Rijeka, jesen 2002., str. 3.-23.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kazimir Maljevič