Kineska istočna željeznica
Kineska istočna željeznica, Kineska dalekoistočna željeznica ↓1 ili Sjevernomandžurska željeznica ↓2 su povijesni nazivi za željezničku prugu koju je izgradila Carska Rusija potkraj 19. stoljeća u Mandžuriji, zahvaljujući koncesiji vladara iz dinastije Qing. Spaja gradove Čitu i Vladivostok na Ruskom dalekom istoku. Planirana je kao produžetak ruske Transsibirske željeznice.[1]
Do 1905. godine krajnji terminal bio je pod ruskom upravom u posjedu Daljnom. Južni pravac željeznice, poznat pod imenom Južnomandžurska željeznica, izgrađen je završetkom Rusko-japanskog rata. Istočna kineska željeznica bila je u posjedu Kine između 1927. i 1929., kada je nakon Sovjetsko-kineskog sukoba vraćena SSSR-u, da bi ju Sovjetski savez šest godina kasnije prodao novoosnovanoj japanskoj državi Mandžukuo.[1] Završetkom Drugog svjetskog rata vraćena je u posjed Sovjetskog saveza, do 1953. kada je predana pod potpunu kinesku vlast.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
↑1 engl. Chinese Far East Railway
↑2 engl. North Manchuria Railway
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Kineska istočna željeznica LZMK Proleksis enciklopedija: proleksis.lzmk.hr, 11. prosinca 2012. (pristupljeno 5. svibnja 2018.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice Transsibirske željeznice Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2008. (Wayback Machine) Burkova Valentian Fedorovna. Kineska istočna željeznica: povijest izgradnje i upravljanja, www.transsib.ru