Prijeđi na sadržaj

Kineska istočna željeznica

Izvor: Wikipedija
Glavne postaje i pravci Kineske istočne željeznice.

Kineska istočna željeznica, Kineska dalekoistočna željeznica 1 ili Sjevernomandžurska željeznica 2 su povijesni nazivi za željezničku prugu koju je izgradila Carska Rusija potkraj 19. stoljeća u Mandžuriji, zahvaljujući koncesiji vladara iz dinastije Qing. Spaja gradove Čitu i Vladivostok na Ruskom dalekom istoku. Planirana je kao produžetak ruske Transsibirske željeznice.[1]

Do 1905. godine krajnji terminal bio je pod ruskom upravom u posjedu Daljnom. Južni pravac željeznice, poznat pod imenom Južnomandžurska željeznica, izgrađen je završetkom Rusko-japanskog rata. Istočna kineska željeznica bila je u posjedu Kine između 1927. i 1929., kada je nakon Sovjetsko-kineskog sukoba vraćena SSSR-u, da bi ju Sovjetski savez šest godina kasnije prodao novoosnovanoj japanskoj državi Mandžukuo.[1] Završetkom Drugog svjetskog rata vraćena je u posjed Sovjetskog saveza, do 1953. kada je predana pod potpunu kinesku vlast.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

1  engl. Chinese Far East Railway
2  engl. North Manchuria Railway

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Kineska istočna željeznica LZMK Proleksis enciklopedija: proleksis.lzmk.hr, 11. prosinca 2012. (pristupljeno 5. svibnja 2018.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]