Klupčasta oštrica
| Klupčasta oštrica | |
|---|---|
 Dactylis glomerata | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Poales |
| Porodica: | Poaceae |
| Rod: | Dactylis |
| Vrsta: | D. glomerata |
| Dvojno ime | |
| Dactylis glomerata L. | |
| Baze podataka | |
Klupčasta oštrica (čvorasta oštrica; lat. Dactylis glomerata) uobičajena je vrsta trave u rodu Dactylis. To je trajnica koja raste u većem dijelu Europe, umjerenoj Aziji i sjevernoj Africi.[1][2][3]
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Dactylis glomerata javlja se od razine mora na sjeveru svog areala, do čak 4000 metara nadmorske visine na jugu svog areala u Pakistanu. Široko se koristi za sijeno i stočnu hranu.[3]
To je glavna vrsta u široko rasprostranjenoj zajednici staništa Nacionalne vegetacijske klasifikacije MG1 (Arrhenatherum elatius grassland) u Ujedinjenom Kraljevstvu, pa se može naći s Arrhenatherum elatius (lažna zobena trava).[4]
Može se naći na livadama, pašnjacima, uz ceste i grubim travnjacima.
Unesena je u Sjevernu Ameriku, Novi Zeland i Australiju, a sada je široko naturalizirana.[5] U nekim je područjima postala invazivna vrsta.
Opis[uredi | uredi kôd]
Klupčasta oštrica raste u gustim višegodišnjim kvrgama, visine 20–140 cm, sa sivo-zelenim lišćem duljine 20–cm i širine do 1.5 cm, s prepoznatljivim čupavim trokutastim cvjetnim glavicama dugim 10–50 cm, koje mogu biti zelene ili crvene do ljubičaste boje (obično zelene u sjeni, crvenije na suncu), postaju blijedo sivo-smeđe u zrelosti sjemena. Klasići su dugi 5–9 mm, obično sadrže dva do pet cvjetova. Ima karakterističnu spljoštenu bazu stabljike koja je razlikuje od mnogih drugih trava.[3]
Cvjeta od lipnja do rujna.[6]
Taksonomija[uredi | uredi kôd]
Neki autori smatraju Dactylis glomerata jedinom vrstom u rodu Dactylis,[1] dok drugi uključuju jednu do četiri vrste.[7] Obično se dijeli na nekoliko regionalnih podvrsta, osobito kod onih autora koji prihvaćaju samo jednu vrstu:[7]
- Dactylis glomerata subsp. glomerata. Raširen; opisano iz Europe.
- Dactylis glomerata subsp. altaica. Srednja Azija.
- Dactylis glomerata subsp. himalajski. (sin. D. himalajski ). Zapadna Himalaja.
- Dactylis glomerata subsp. hispanica (sin. D. hispanica ). Mediteran, JZ Azija.
- Dactylis glomerata subsp. ibizensis. Balearski otoci.
- Dactylis glomerata subsp. judaica
- Dactylis glomerata subsp. juncinella. Španjolska.
- Dactylis glomerata subsp. lobata (sin. D. glomerata subsp. aschersoniana, D. aschersoniana, D. polygama ). Srednja Europa.
- Dactylis glomerata subsp. luzitanica. Portugal.
- Dactylis glomerata subsp. marina (sin. D. marina ). Regija Zapadnog Sredozemlja, Iberija, Kanarski otoci.
- Dactylis glomerata subsp. reichenbachii. Italija.
- Dactylis glomerata subsp. santai
- Dactylis glomerata subsp. slovenica. Srednja Europa.
- Dactylis glomerata subsp. smithii (sin. D. smithii ). Makaronezija.
- Dactylis glomerata subsp. woronowii (sin. D. woronowii ). Rusija.
Dactylis glomerata subsp. glomerata i subsp. hispanica su tetraploidni oblici s 28 kromosoma; neke druge podvrste, uključujući subsp. himalayensis i subsp. lobata su diploidni, sa 2 n = 14. Poznati su i heksaploidni oblici s 42 kromosoma, ali rijetki.[8] Tetraploidni oblici su veći i grublji od diploidnih oblika.[8]
Uzgoj i upotreba[uredi | uredi kôd]
ŠIroko se koristi kao trava za sijeno i za pašnjake zbog visokih prinosa i sadržaja šećera, što je čini slađom od većine drugih trava umjerenog pojasa. U suhim područjima kao što je veći dio Australije, sredozemne podvrste poput subsp. hispanica preferiraju se zbog bolje otpornosti na sušu.[9] Zahtijeva pažljivo upravljanje ispašom; ako je nedovoljno pašena postaje gruba i neukusna.
U nekim područjima u koja je unesena je postala invazivna trava, osobito u nekim područjima istočnih SAD-a.[7]
Kao i kod drugih trava, pelud kod nekih ljudi može izazvati alergijski rinitis (peludnu groznicu).
Trava se popularno uzgaja kako bi se zadovoljio poriv domaćih mačaka za žvakanjem trave, otuda i njen kolokvijalni naziv mačja trava.[10]
Sjeme je prvi sakupio Rogers Parker u Hertfordshireu; ovo je zatim razvio poljoprivredni reformator Coke iz Norfolka.[11] Parkerovo imanje, Munden, u blizini Bricket Wooda, naslijedio je botaničar George Hibbert.[12]
Biljka za ishranu leptira[uredi | uredi kôd]
Gusjenice mnogih vrsta leptira hrane se ovom travom, uključujući:[13]
- Maniola jurtina
- Lasiommata megera
- Pyronia tithonus
- Ochlodes venata
- Thymelicus lineola
- Thymelicus sylvestris
- Poanes zabulon
- Pararge aegeria
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Flora Europaea: Dactylis glomerata Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2011.
- ↑ USDA Plant Fact Sheet: ORCHARDGRASS
- ↑ a b c FAO factsheet: Dactylis glomerata. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 6. svibnja 2023.
- ↑ False Oat Grass Description. Botanical Society of Britain & Ireland (BSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 10. prosinca 2010.
- ↑ Dactylis glomerata (cocksfoot). Plants of Hawaii
- ↑ Hubbard, C. E. Grasses. Penguin. 1978.
- ↑ a b c Species Records of Dactylis, Dactylis glomerata. Germplasm Resources Information Network.
- ↑ a b Míka, V., Kohoutek, A., & Odstrèilová, V. (2002). Characteristics of important diploid and tetraploid subspecies of Dactylis from point of view of the forage crop production. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2011. Rostlinná Výroba 48 (6): 243–248.
- ↑ NSW Department of Primary Industries PrimeFacts: Cocksfoot
- ↑ Victoria Nursery: Catgrass plant
- ↑ Baxter. 1830. The Library of Agricultural and Horticultural Knowledge: With an Appendix on Suspended Animation, Poisons, and the Principal Laws Relating to Farming and Rural Affairs. str. 228–229, 523
- ↑ Hall; i dr. Legacies of British Slave-Ownership: Colonial Slavery and the Formation of Victorian Britain. Cambridge University Press. str. 221
- ↑ Natural England: Cocksfoot - Dactylis glomerata Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2010.