Kokošine
| Kokošine | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Galliformes |
| Porodica: | Megapodiidae Lesson, 1831. |
| Rodovi | |
| Baze podataka | |
Kokošine (lat. Megapodiidae) su porodica ptica iz reda kokoški koja se sastoji od sedam rodova i više od dvadeset vrsta. To su zdepaste ptice srednje veličine i nalik na kokoš, s malenom glavom i velikim stopalima. Njihovo ime Megapodiidae doslovno znači veliko stopalo (grč. mega = velik, poda = stopalo) i odnosi se na teške noge i stopala tipična za kopnene ptice. Većina vrsta živi u šumovitim staništa, a i većina ih je smeđeg ili crnog perja. Izležene ptice su potrkušci, izlegnu se otvorenih očiju, s tjelesnom koordinacijom i snagom. Također imaju potpuno razvijeno perje te mogu trčati i loviti plijen. Kod nekih vrsta čak i mogu letjeti isti dan kad se izlegnu.[1]
Razmnožavanje[uredi | uredi kôd]
Kokošine ne inkubiraju jaja svojom tjelesnom toplinom kao ostale ptice, nego ih zakopaju. Njihova jaja su jedinstvena što imaju veliko žumance, koje zauzima 50-70% težine jajeta.[2] Najbolje su poznate po tome što grade gnijezda u obliku nasipa od istrunule vegetacije, a mužjak dodaje ili sklanja otpad, te tako regulira unutrašnju toplinu. Međutim, neke vrste na drukčiji način zakopaju jaja: postoje one koje koriste geotermalnu energiju, i druge, koje se oslanjaju na toplinu suncem ugrijanog pijeska. Neke se vrste čak oslanjaju na način inkubacije ovisan o vanjskom okolišu.[3]
Mladi kad se izlegnu nemaju jajni zub: koriste svoje snažne kandže da se izlegnu iz jajeta. Zatim prokopaju tunel do površine nasipa, ležanjem na leđima te grebanjem u pijesak i biljne tvari. Potrkušci su, izlegnu se iz jajeta s potpuno razvijenim perjem, te su odmah aktivni. Već dobivaju i sposobnost letenja, te mogu živjeti samostalno, bez pomoći roditelja.[2]
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Kokošine žive u širim australazijskim područjima, uključujući otoke zapadnog Pacifika, Australiju, Novu Gvineju, te indonezijske otoke na istoku Wallaceove linije, ali također i u Andamanima i Nikobarima u Bengalskom zaljevu. Rasprostranjenost porodice smanjena je na području Pacifika s dolaskom čovjeka, te je na brojnim otočnim skupinama, kao što su Fidži, Tonga i Nova Kaledonija regionalno izumrlo većina ili sve vrste porodice.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Starck, J.M., Ricklefs, R.E.(1998) "Avian Growth and Development. Evolution within the altricial precocial spectrum." Oxford University Press, New York, 1998.
- ↑ a b Starck, JM & SUtter E (2000) Patterns of growth and heterochrony in moundbuilders (MEgapodiidae) and fowl (Phasianidae). J. Avian Biol. 31:527-547
- ↑ a b Steadman D, (2006). Extinction and Biogeography in Tropical Pacific Birds, University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-77142-7
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Video, fotografije i zvukovi
- Fotografije gnijezda nasipa M. tenimberensis Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. srpnja 2011. (Wayback Machine) Oriental Bird Club