Končar Elektroindustrija

Konačar - Elektroindustrija | ||
---|---|---|
![]() | ||
Vrsta | dioničko društvo | |
Burzovni simbol | ZSE: KOEI | |
Osnovana | 1921.[1] | |
Sjedište | ![]() | |
Predsjednik | Darinko Bago (Predsjednik Uprave) | |
Podružnice | Aparati i postrojenja • Digital • Distributivni i specijalni transformatori • Električna vozila • Elektronika i informatika • Energetika i usluge • Generatori i motori • Institut za elektrotehniku • Inženjering • Mali električni strojevi • Metalne konstrukcije • Mjerni transformatori • Obnovljivi izvori • Dalekovod • Energetski transformatori | |
Web stranica | www.koncar.hr |
Končar – Elektroindustrija matično je poduzeće Grupe Končar koja u svom sastavu ima trinaest ovisnih i jedno pridruženo društvo.[2] Dionica se nalazi na kotaciji Službenog tržišta Zagrebačke burze od 2003. godine.[3] Dionicu označava simbol KOEI-R-A.[3]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Povijest Končara počinje 24. siječnja 1921. godine kad je osnovano poduzeće Elektra, koje već iste godine prelazi u vlasništvo grupe Siemens i pod tim imenom djeluje do kraja Drugoga svjetskog rata. Od 1946. do 1990. godine poduzeće je djelovalo pod imenom Rade Končar, a od 1. siječnja 1991. godine organizirano je kao dioničko društvo i djeluje pod imenom Končar – Elektroindustrija.
Razvojni put od servisne radionice do koncerna elektroindustrije obilježen je isporukom prvog elektromotora s lak žicom 1930. i prvog vlastitog generatora 1948. godine, što je pokrenulo kotač razvoja. Ime Končar danas je prepoznatljivo širom svijeta, a opremu i postrojenja ima u više od 100 zemalja na svim kontinentima.
Grupa Končar[uredi | uredi kôd]
Temeljna djelatnost grupe Končar jest proizvodnja opreme i postrojenja za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije, kao i opreme za primjenu u području transporta i industrije.
Godišnja prodaja iznosi oko 3 milijarde kuna, od čega je polovina u izvozu.[nedostaje izvor] Končar izvozi svake godine u više od 60 zemalja svijeta i to najvećim dijelom na tržište Europske unije. Izvoz su proizvodi visoke tehničko-tehnološke složenosti za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije. Najveća tržišta Končara proteklih godina su Njemačku, Švedska, Finska, Norveška, Nizozemska, Bosna i Hercegovina te Ujedinjeni Arapski Emirati. Tijekom godina proizvodi Končara izvezeni su u više od 100 zemalja na svim kontinentima.
Strategija Končara je daljnji razvoj i povećanje proizvodnje u skladu sa zahtjevima tržišta, s posebnim naglaskom na vlastiti razvoj i društveno odgovorno poslovanje. Sastavni dio dugoročne poslovne politike Grupe je oslanjanje na proizvode nastale kao rezultat vlastitog razvoja.
Društva Grupe Končar[uredi | uredi kôd]
Grupu Končar u Hrvatskoj čine matica Končar – Elektroindustrija s trinaest ovisnih i jednim pridruženim društvom:[2]
- Končar – Aparati i postrojenja
- Končar – Digital
- Končar – Distributivni i specijalni transformatori
- Končar – Električna vozila
- Končar – Elektronika i informatika
- Končar – Energetika i usluge
- Končar – Generatori i motori
- Končar – Institut za elektrotehniku
- Končar – Inženjering
- Končar – Mali električni strojevi
- Končar – Metalne konstrukcije
- Končar – Mjerni transformatori
- Končar – Obnovljivi izvori
- Končar – Energetski transformatori (pridruženo društvo)
- Dalekovod[14. društvo?]
Misija[uredi | uredi kôd]
Strateška područja razvoja:
- proizvodnja električne energije,
- trafostanice i prijenos električne energije,
- tračnička vozila,
- obnovljivi izvori,
- napredne mreže i računalne komunikacije,
- informacijske tehnologije.
Razvojne aktivnosti vezane su uz Končar – Institut za elektrotehniku te tehničke urede društava Grupe Končar, kao i stalnu suradnju s obrazovnim i znanstvenim institucijama.
Glavne karakteristike istraživanja i razvoja su:
- vlastiti razvoj i istraživanje,
- znanstveni i istraživački projekti u suradnji sa sveučilištima i drugim institucijama,
- 90% proizvoda rezultat je vlastitog razvoja,
- postrojenja i oprema prilagođeni zahtjevima kupca,
- vlastita rješenja za proizvodne tehnologije.
Održivi razvoj
Velik dio opreme se ugrađuje direktno u prirodni okoliš pa je briga o minimiziranju utjecaja aktivnosti na okoliš bitan element u svakodnevnom poslovanju. Racionalno korištenje energenata, primjena ekološki prihvatljivih tehnologija te materijala pogodnih za recikliranje, kao i poticanje svijesti kod zaposlenika i dobavljača samo su neke od pokazatelja uspostave i primjene Končarove Politike upravljanja okolišem. U skladu s Politikom održivog razvoja primjenjuje se Sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001, Sustav upravljanja okolišem ISO 14001, Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu OHSAS 18001 te Sustav upravljanja informacijskom sigurnošću ISO/IEC 27001. Za pojedine proizvode poštuje se i niz drugih normi i standarda u skladu sa zahtjevima kupaca i korisnika.
Suradnja sa zajednicom
Končar interaktivno djeluje sa znanstvenom i stručnom zajednicom kroz prepoznavanje, definiranje i implementaciju niza projekata u kojima svi sudjeluju kao ravnopravni partneri te potiče suradnju znanstveno - obrazovnog i gospodarskog sektora. Isto tako, pridaje se posebna pažnja poticanju izvrsnosti mladih tijekom obrazovanja pa već tradicionalno Končar dodjeljuje nagrade za najbolje studente raznih veleučilišta i fakulteta kao i nagrade za najbolje doktorske disertacije s primjenom u industriji. Kao društveno odgovorna kompanija, Končar je angažiran i u aktivnostima od šireg društvenog značaja te se zauzima za očuvanje kulturne baštine i drugih prirodnih i povijesnih znamenitosti. Svake godine podržava brojne kulturne projekte, ali i inicijative i udruge koje okupljaju članove zajednice s poteškoćama u kretanju ili drugim specifičnim potrebama.
Izvješća o društveno odgovornom poslovanju
Od ožujka 2007. godine Končar – Elektroindustrija član je UN-ova Svjetskog sporazuma Global Compact – najveće svjetske inicijative na području društveno odgovornog poslovanja, koja okuplja poslovni sektor, udruženja i organizacije. Članovi Global Compacta promiču primjenu temeljnih načela etičkog poslovanja s područja ljudskih i radnih prava, zaštite okoliša i borbe protiv korupcije. Prvo Izvješće o društveno odgovornom poslovanju (DOP) grupa Končar je objavila za 2006. godinu. Izvješće se odnosi na sva društva unutar Grupe. Ciklus izvještavanja je godišnji, a Izvješće je usklađeno sa smjernicama Globalne svjetske inicijative (GRI) te načelima Global Compacta.
Proizvodni program[uredi | uredi kôd]
Proizvodni program čine:
Elektroenergetska postrojenja
- Hidroelektrane
- Transformatorske stanice
- Termoelektrane
- Vjetroelektrane
- Dispečerski centri
- Održavanje, remonti, rekonstrukcija i revitalizacija postrojenja
Rotacijski strojevi
- Hidrogeneratori
- Uzbude i regulatori
- Visokonaponski sinkroni i asinkroni motori
- Vučni motori
- Mali električni strojevi i pogoni
- Metalne konstrukcije
- Servis, remont, rekonstrukcija i revitalizacija
Transformatori
- Energetski
- Distributivni
- Specijalni
- Mjerni
- Servis i usluge
Rasklopna oprema
- Visokonaponski prekidači, rastavljači i potporni izolatori
- Metalom oklopljena plinom izolirana postrojenja
- Srednjenaponski rasklopni aparati i sklopovi
- Niskonaponski aparati i sklopovi
- Servis i usluge
Električna vozila i oprema za infrastrukturu
- Niskopodni elektromotorni i dizelsko-električni vlak
- Niskopodni tramvaj
- Komponente i sklopovi za tračnička vozila
- Oprema pruga i kontaktne mreže
Informatika i komunikacije
- Dispečerski centri i sustavi daljinskog upravljanja
- SCADA sustavi
- Komunikacijski uređaji i računalne mreže
- Uređaji i sustavi besprekidnog napajanja
Ostalo[uredi | uredi kôd]
- Tvornica »Rade Končar« 1947. – 1950. izdavala je list »Svjetlost«, 1956. – 1964. list »Vjesnik«, 1964. – 1990. tjednik »Končarevac«, koji od 1990. izlazi kao mjesečnik.[4]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Havliček, Milena: Ime trajnog sjaja. Prilog povijesti elektroenergetske industrije Hrvatske, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-6920-20-4.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ O nama - KONČAR - Elektroindustrija d.d.
- ↑ a b Končar: O nama. Pristupljeno 18. listopada 2022.
- ↑ a b Dionice, koncar.hr, pristupljeno 20. kolovoza 2017.
- ↑ Havliček, 2008., 156.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]