Konjska glava

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Konjska glava
tamna maglica
Barnard 33.jpg
Tamna maglica Konjska glava - svijetle točke u maglici su zvijezde u nastajanju.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000.0
Zviježđe Zviježđe Orion
Udaljenost 1375 ± 54 svj.g.
Rektascenzija 05h 40m 59,0s
Deklinacija −02° 27′ 30,0"
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda
Prividne dimenzije (V) 8 × 6 '
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Posebne značajke
Druge oznake Barnard 33, LDN 1630

Konjska glava (Barnard 33) je tamna maglica lako prepoznatljiva oblika smještena u zviježđu Orion, južno od zvijezde Alnitak, udaljena od Zemlje oko 1 500 svjetlosnih godina. Otkrila ju je W. Fleming 1888. Dio je većega Orionova kompleksa molekularnih oblaka. Sadrži hladne guste plinove (do danas je otkriveno oko 100 vrsta) i prašinu građenu od velikih i složenih organskih molekula. Zauzima prostor promjera približno 16 svjetlosnih godina, a ukupna masa joj je oko 300 puta veća od Sunčeve. Iza tamne maglice nalazi se užareni vodik ružičastocrvene boje. Svijetle točke u maglici su zvijezde u nastajanju. [1]

Tamne maglice[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tamna maglica

Tamna maglica je neprozirni hladni međuzvjezdani oblak plina i prašine nepravilnog oblika i nejasnih granica. Vidi se kad zaklanja svjetlost pozadinskih zvijezda kao Vreća ugljena u zviježđu Križu ili kad zaklanja svjetlost emisijskih maglica kao Konjska glava. Prosječna je temperatura tamne maglice od 10 do 100 K, a unutrašnjost je znatno hladnija (od 7 do 15 K) od vanjskih dijelova. Može sadržavati i više od milijun Sunčevih masa tvari i zauzimati prostor promjera većeg od 600 svjetlosnih godina. Prosječna je gustoća maglice od 100 do 300 molekula po kubičnom centimetru, a na pojedinim mjestima može dosegnuti 100 000 molekula po kubičnom centimetru. Plinove maglice čine vodik, helij, amonijak, formaldehid, ugljikov monoksid i više od 150 različitih vrsta molekula. Čestice prašine obložene su smrznutim ugljikovim monoksidom i kisikom, koji apsorbiraju vidljivu svjetlost pa se unutrašnjost maglice može promatrati samo u području infracrvenog i mikrovalnog zračenja. [2]

Slike[uredi VE | uredi]

Horsehead-Hubble.jpg Orion Belt.jpg Horsehead and flame Nebulea 384mm scope Ha-RGB.jpg
Međuzvjezdana prašina maglice Konjske glave kako je otkrio Svemirski teleskop Hubble. Orionov pojas i maglice Plamen (lijevo) i Konjska glava (donje lijevo). Maglice Plamen i Konjska glava snimljeni amaterskom opremom.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Konjska glava (Barnard 33), [1], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 20. 5. 2020.
  2. tamna maglica , [2], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 21. 5. 2020.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Konjska glava.