Prijeđi na sadržaj

Koronalna šupljina

Izvor: Wikipedija
Solarni disk s koronarnom šupljinom. Snimka sonde STEREO u ekstremnom ultraljubičastom zračenju, lažno obojana zeleno.
Koronalni lukovi spajaju područja sa suprotnim magnetskim polovima (A).Magnetska polja s jednim polom kod koronalnih šupljina (B).

Sunčeva koronalna šupljina (engl. coronal hole) je pojava u Sunčevoj koroni. Relativno je česta pojava na Suncu.

Osobine

[uredi | uredi kôd]

U području koronalne šupljine korona je tamnija, hladnija i ima manju gustoću plazme u odnosu na prosjek. Kad je solarni minimum uglavnom je vidljiva na polarnim krajevima Sunca. Za vrijeme solarnog maksimuma može ih se naći na bilo kojem dijelu Sunca.

U vezi je s jednopolarnim koncentracijama silnica otvorenih magnetskih polja.

Izvor je jakih solarnih vjetrova, pojave koja odnosi čestice sa Sunca i zasipa druga nebeska tijela u Sunčevom sustavu, među ostalim Zemljinu magnetosferu. Poznato je da brzi Sunčev vjetar putuje duž silnica otvorenog magnetskog polja, koje prolaze kroz koronalne šupljine.

Sunčev vjetar putuje dva do tri dana do Zemlje. U slučaju jačih solarnih vjetrova, polarnu svjetlost može se vidjeti i na nižim zemljopisnim širinama.

Snimanje

[uredi | uredi kôd]

Koronarne šupljine su otkrivene rendgenskim teleskopima tijekom Skylabovih misija. Najčešće se snimaju koristeći filtre koji propuštaju ekstremno ultraljubičasto zračenje. NASA ih snima uz pomoć sondi SOHO, STEREO i SDO.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Spaceweather.com
  2. Gombosi, Tamas. Physics of the Space Environment. Cambridge University Press. New York. ISBN 0-521-59264-X CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
  3. Jiang, Y., Chen, H., Shen, Y., Yang, L., & Li, K. (2007, January). Hα dimming associated with the eruption of a coronal sigmoid in the quiet Sun. Solar Physics, 240(1), 77-87.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]