Magnetsko polje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Elektromagnetizam
VFPt Solenoid correct2.svg
Elektricitet · Magnetizam
Magnetostatika
Ampèreov zakon · Električna struja · Magnetsko polje · Magnetizacija · Magnetski tok · Biot–Savartov zakon · Magnetski dipolni moment · Gaussov zakon za magnetizam
Prikaz silnica magnetskog polja

Magnetsko polje je pseudovektorsko polje koje stvaraju gibajući električni naboji i magnetski dipoli, kao u magnetima i električnim strujama. Ono je dio prostora u kojem se zapaža interakcija i izmjena energije s električnim nabojem koji se u tom prostoru kreće.

Mjerna jedinica magnetskog polja je tesla (kgs–2A–1) i ono se označava s \ \mathbf{B}. U starijim udžbenicima fizike, među inženjerima elektrotehnike i u međunarodnim standardima (ISO i IUPAP), magnetsko polje se naziva magnetska indukcija ili gustoća magnetskog toka, a magnetskim poljem se naziva polje \ \mathbf{H}, koje se mjeri u amperima po metru, te se još naziva jakost magnetskog polja. Izvan inženjerskih krugova i u modernim udžbenicima fizike, polje \ \mathbf{H} se naziva pomoćno magnetsko polje, magnetizirajuće polje ili jednostavno H-polje.[1]

Magnetsko polje je, zajedno s električnim poljem, komponenta elektromagnetskog polja, te se njegovo postojanje može intuitivno predočiti kao relativistička posljedica električnog polja. Matematički model elektromagnetskog polja opisuju četiri diferencijalne jednadžbe, koje se nazivaju Maxwellove jednadžbe.

Energija magnetskog polja[uredi VE | uredi]

Magnetsko polje u sebi sadržava energiju. Gustoća energije sadržane u magnetskom polju jest:

u = \frac{1}{2} \frac{1}{\mu_0} \mathbf{B}^2

gdje je:

  • \ u gustoća energije
  • \ \mu_0 permeabilnost vakuuma
  • \ \mathbf{B} magnetsko polje

(kvadrat magnetskog polja znači da se magnetsko polje skalarno množi samo sa sobom, pa je on identički jednak kvadratu apsolutne vrijednosti magnetskog polja)

Ukupna energija magnetskog polja sadržana u volumenu V je stoga:

U = \int_{V} \frac{1}{2} \frac{1}{\mu_0} \mathbf{B}^2 \, \mathrm{d}V

gdje je U energija magnetskog polja, a dV element volumena.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Purcell, Edward M. (1988.). Udžbenik fizike Sveučilišta u Berkeleyu, svezak 2: Elektricitet i magnetizam, str. 245, Zagreb: Tehnička knjiga. “Čak se i neki suvremeni autori, koji uzimaju B kao osnovno magnetsko polje, osjećaju obavezni da ga nazivaju magnetska indukcija jer je naziv "magnetsko polje" ranije prisvojen za polje H. Smatramo da je to nespretno i sitničavo. Ako dođete u laboratorij i upitate eksperimentatora što uzrokuje npr. silu koja na vodič kojim teče struja ili zakretanje piona u mjehurićastoj komori, sigurno je da će vam odgovoriti "magnetsko polje", a ne "magnetska indukcija". Najvjerojatnije nećete čuti ni da geofizičar govori o zemaljskoj magnetskoj indukciji ili astrofizičar o magnetskoj indukciji naše Galaksije. Stoga smatramo da treba općenito prihvatiti da se polje B naziva magnetskim poljem. Što se tiče polja H, predloženi su različiti nazivi, a mi ćemo ga nazivati "polje H" ili "magnetizirajuće polje".”


P physics.png Nedovršeni članak Magnetsko polje koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.