Kosmajski partizanski odred
Kosmajski partizanski odred | ||
---|---|---|
Segment | NOV i PO Jugoslavije | |
Lokacija osnivanja | planina Kosmaj | |
Jačina | oko 250 boraca (rujan 1941.) | |
Formacija | pet četa | |
Zapovjednici | ||
Zapovjednici | Koča Popović | |
Angažman | ||
Bitke | Ustanak u Srbiji 1941. Operacija Baden Beogradska operacija Sremski front | |
Odlikovanja | Orden narodnog oslobođenja |
Kosmajski narodnooslobodilački partizanski odred „Rade Jovanović Radovan“ nastao je 31. srpnja 1941. godine izdvajanjem iz Kosmajsko-posavskog NOP odreda, formiranog 1-2. srpnja 1941. godine na planini Kosmaju.[1] Do reorganizacije ovog partizanskog odreda došlo je jer su djelovanja posavskih četa bila usmjerena na područje Posavine, a kosmajskih na Podunavlje i okolinu Mladenovca.
Prilikom osnivanja Kosmajsko-posavskog odreda, za zapovjednika je imenovan Koča Popović, a za njegovog zamjenika Rade Jovanović.[2] Nakon osamostaljenja Kosmajskog odreda, za zapovjednika je postavljen Mile Todorović, profesor, a za političkog komesara Jovan Jerković, radnik.[3] Kosmajski odred u početku imao je dvije čete s ukupno 94 borca, sredinom kolovoza narastao je na četiri čete, a početkom rujna imao je pet četa s oko 250 boraca. U rujnu 1941. godine Odred je ponio ime Radeta Jovanovića Radovana, u znak sjećanja na zamjenika zapovjednika odreda, koji je poginuo 25. rujna u blizini Sopota. On je kasnije proglašen za narodnog heroja.
Kosmajski partizanski odred se krajem 1941. godine s partizanskim snagama povukao u Sandžak, ali se po naredbi Vrhovnog štaba, početkom 1942. godine vratio u Srbiju i u teškim borbama tijekom veljače razbijen na više skupina. Odred je ponovno formiran 6. svibnja 1943. godine kod sela Kovačevca.
Sredinom rujna 1944. godine Kosmajskom partizanskom odredu je pripojen Drugi tamnavsko-posavski bataljon i on je reorganiziran u Kosmajsku narodnooslobodilačku brigadu. Brigada je u listopadu ušla u sastav Šeste ličke proleterske divizije „Nikola Tesla“ i dobila naziv 22. srpska brigada. Zbog pretrpljenih gubitaka, na Srijemskom frontu, brigada je rasformirana 7. ožujka 1945. godine. Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja sa zlatnim vijencem.
Kosmajski partizanski odred je po formiranju djelovao na planini Kosmaju, okolici Smedereva i Beograda i na komunikacijama Beograd-Mala Krsna, Beograd-Velika Plana i Beograd-Lajkovac. Od početka srpnja do početka kolovoza, Glavni štab NOPO Srbije se neko vrijeme nalazio na Kosmaju. U to vrijeme, Kosmaj je bio središte ustanka u Srbiji. Kosmajski partizani su pod vodstvom komandanta Koče Popovića 25. srpnja izveli istodobne sabotaže na vijaduktima kod Belog Potoka i kod Ralje.[5] Most kod Belog Potoka raznijet je eksplozijom, a most kod Ralje znatno oštećen. Obje sabotaže prouzrokovale su prijekid prometa na neko vrijeme.
Početkom kolovoza 1941. godine njemačke snage su u okviru antipartizanske operacije Baden opkolile Kosmaj sa svih strana i tijekom 8. i 9. kolovoza prokrstarile planinom. Na Kosmaju se tada nalazila samo Mladenovačka partizanska četa, s ukupno 27 boraca. U neravnopravnoj borbi protiv Nijemaca, poginulo je 13 partizana, a ostatak se uspio probiti iz obruča. Među poginulim partizanima nalazio se i narodni heroj Branko Krsmanović, španjolski borac i član Glavnog štaba NOP odreda Srbije.
U Prvoj neprijateljskoj ofenzivi, nakon borbi s njemačkim 125. pješadijskim pukom, dijelovima 714. pješadijske divizije i nedićesvko-četničkim snagama istočno od Obrenovca, na Kosmaju, Rudniku i oko Gorenjeg Milanovca, Odred se krajem studenoga 1941. godine povukao, preko Zlatibora u Sandžak.
Po naređenju Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije, početkom siječnja 1942. godine, prebacio se s oko 110 boraca na teritorij južno od Valjeva, a zatim se, vodeći neprestano teške borbe protiv njemačkih, nedićevskih i četničkih snaga probio na planinu Kosmaj. Nakon teške borbe, s daleko nadmoćnijim neprijateljem, u području sela Mirosaljci, Tulež i Prkosava, 22. veljače 1942. godine, razbijen je na više skupina.
Kosmajski partizanski odred ponovno je formiran 6. svibnja 1943. godine, kod sela Kovačevca, od Kosmajske čete Prvog šumadijskog partizanskog odreda, Gročansko-podunavske četa i novih boraca. Tada je pri formiranju imao svega dvije čete s oko 60 boraca. Kroz uspješne akcije u podunavlju i na području Kosmaja, kao i vrlo aktivan politički rad na terenu, Odred je vrlo brzo narastao. Iz njegovog sastava izdvojeni su borci za Prvu četu Prvog šumadijskog bataljona, koji je 28. lipnja 1943. godine formiran u selu Garaši. Potom je 5. listopada dao jedan, a 28. listopada 1943. godine i drugi bataljun za Prvu šumadijsku brigadu.
Dana 31. listopada 1943. godine Kosmajski partizanski odred je porazio dijelove Avalskog korpusa JVuO u okolini Baćevca. Tijekom noći 20./21. prosinca 1943. godine, Mihailovićevi četnici su, u suradnji s okupatorom, izvršili zloglasni pokolj u Vraniću nad obiteljima (ženama i djecom) boraca Kosmajskog odreda.
Unatoč svemu Odred je i dalje rastao, pa su iz sastava Odreda, krajem travnja 1944. godine izdvojeni borci i za Drugu šumadijsku brigadu.
Polovicom rujna 1944. godine od boraca Kosmajskog partizasnkog odreda i boraca Drugog posavsko-tamnavskog partizanskog bataljona, koji se iz Banata prebacio u Srbiju, formirana je u selu Drugovcu Kosmajska narodnooslobodilačka brigada. Na dan formiranja imala je tri bataljuna s oko 1.000 boraca.
Brigada se najprije nalazila u Petoj krajiškoj, a potom od 8. listopada u Šestoj ličkoj proleterskoj diviziji „Nikola Tesla“. Od 2. listopada 1944. godine Kosmajska brigada je preimenovana u 22. srpsku narodnooslobodilačku brigadu.
Kosmajska brigada je krajem rujna 1944. godine vodila borbe s četnicima u selima Beljini, Lisoviću i Boždarevcu, kada je razbila četničku Gročansku i Lipovičku brigadu, a u listopadu je sudjelovala u borbama za oslobođenje Beograda. Potom je bila upućena na Srijemski front, gde je u studenome vodila borbe protiv Nijemaca kod sela Manđelosa i Matore šume. Krajem studenoga povučena je na odmor u Beograd, a od prosinca je ponovno bila na Srijemskom frontu. Brigada je zbog pretrpljenih gubitaka rasformirana 7. ožujka 1945. godine.
- Stjepan Abrlić Steva, politički komesar čete
- Milosav Vlajić, zamjenik komandanta Odreda
- Rade Jovanović Radovan, zamjenik komandanta odreda
- Božidarka Damjanović-Marković Kika, zamjenica političkog komesara
- Milorad Umjenović, borac-mitraljezac
- Vojna enciklopedija (knjiga četvrta). Beograd 1972.
- Narodni heroji Jugoslavije, „Mladost“, Beograd 1975.
- ↑ Aleksandar Nenadović, Razgovori s Kočom, pristupljeno 23. studenoga 2020.
- ↑ Rade Jovanović, Narodni heroji Jugoslavije, Mladost, Beograd, 1975.
- ↑ Dragoslav Dimitrijević - Beli, Kosmajski partizani, pristupljeno 23. studenoga 2020.
- ↑ Mjesečni izveštaj komandnog štaba Komandanta Srbije od 5. kolovoza 1941. Komandantu oružanih snaga na Jugoistoku, NAW, T312, roll 454, fs 8040055-7 (objavljeno u Zbornik NOR-a, sv. XII, knjiga 1, str. 266.-267.), pristupljeno 23. studenoga 2020.
- ↑ Aleksandar Nenadović, Razgovori s Kočom, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 26. ožujka 2020.), pristupljeno 23. studenoga 2020.