Krajolik

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Krajolik kod Sniježnice
Dunav kod Iloka

Krajolik je zemljopisno područje, koje je po svojim karakterisikama drugačije od ostalih.

Izraz Krajolik je koncept koji je kontroverzan unutar zemljoposnih znanosti i primarni mu je značaj u svakodnevnom jeziku. Semantički se dobiva sa sadržajem fizinomičkih karakteristika kao sto su harmonija, ljepota, jedinstvost, cjelina, specifičnost, raznolikost i posebnost.

Krajolik se može razlikovati na od prirode stvoreni (prirodni krajolik), i (kulturni krajolik), koji je nastalo ili dominiran ljudskim djelovanjem.

Krajolici mogu biti anorganski (pustinja, slano jezero, led) i organski (šuma, savana, livade).

U tom smislu je krajolik prostor s tipičnim karakteristikama, obrazaca ili struktura.

Obuhvaća fizičke, biogene i antropogene (uključujući sociogene) strukture, npr. geomorfološke (stijene, pijesak, brda, ravnice), ekološke (voda, šume, livade) i tehničke (kameni zidovi, potporni zidovi, kuće, ceste ) elemente krajolika.

I u literaturi kao i u stručnim knjigama se krajolik koristi u četiri značenja, koji imaju zajedništvo, da je krajolik dobije jedinstveni karakter:

  1. Izpunjeni ocrt područja koje je zemljopisno relevantno.
  2. Slikovit pogled na prostorni objekt, koji uključuje i linija horizonta.
  3. Vidljivi dio zemljine površine, koja je iz jedne točke preglediva.
  4. Simbol smisla za moderni subjekt, u smislu estetike.

Tijekom 17. stoljeća slike krajolika je nastala kao svojevrsni specifični umjetnički žanr u Nizozemskoj.