Sniježnica Konavoska

Sniježnica Konavoska | |
---|---|
Sniježnica
| |
Visina | Ilijin vrh - 1234 m |
Država / pokrajina | ![]() |
Dio gorja | Dinaridi |
Najlakša staza | Austrougarski karavanski put iz Kune Konavoske |
Najbliži gradovi | Dubrovnik |
Ostali vrhovi | Velji vrh 1156 m Kosmać 1046 m Štedar 1165 m |
Sniježnica Konavoska ili dubrovačka Sniježnica je najjužniji gorski greben Dinarskog gorja u Hrvatskoj. Gorski greben sadašnje Sniježnice povrh antičkog grada Epidauruma (Cavtata) bio je u ono doba poznat pod imenom Mons Cadmeus. S najvišeg vrha Sniježnice pruža se pogled na Konavosko polje, zračnu luku u Čilipima, Elafite, Mljet, Korčulu, Lastovo i poluotok Pelješac, na bosanske i hercegovačke visoke planine Čvrsnicu, Prenj, Velež, Zelengoru i druge, pa na crnogorske planine Durmitor, Orjen, Subru i Lovćen te na jugoistok do Komova i Prokletija.[1] Na blagdan Duhova tradicionalno se organizira hodočašće na najviši vrh Sniježnice Sv. Iliju do istoimene kapelice.[2]
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]


Sniježnica se nalazi na krajnjem jugu Hrvatske u Konavlima iznad mjesta Kuna Konavoska. Iz Kune prema vrhu vodi lijepa i dobro očuvana utabana cesta iz doba Austrougarske. Postoji i kraći put koje na nekoliko mjesta presjeca karavanski put.
To je zapadni ogranak visokog Orjena (1894 m) koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.
Zapadna granica prema nižem gorju Žaba (953 m) kod ušća Neretve je duboka udolina Orahov Do - Ravno iznad Slanog, a jasna istočna granica prema višem masivu Orjena je sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na hrvatsko-hercegovačko-crnogorskoj tromeđi.
Srednji i zapadni ogranak tog gorja iznad Dubrovnika duž hercegovačke granice je niži valoviti greben s desetak vrhova između 800-900m visine. Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice Konavoske se uzdižu na jugoistoku iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija, 1234 m iznad Kune Konavoske, a istočnije su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 m i najistočniji Štedar 1165 m uz hercegovačku granicu.
Jugoistočno od same Sniježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina s najvišim vrhom Katunica (1125 m) što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaobalju. Dio tih područja Sniježnice i Bjelotine je još uvijek miniran i opasan.

Biljni pokrov[uredi | uredi kôd]
Padine Sniježnice pokrivene se rijetkim sredozemnim ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom (Ostrya carpinifolia), smrijekom i makijom. Na Snježnici raste i zagonetna biljka mandragora, čiji se korijen od davnina povezuje s magičnim i ljekovitim svojstvima. Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku s borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas uzastopno stradale u nizu požara. U gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su također dijelom izgorjele, a na najistočnijem vrhu Štedar je u Hrvatskoj jedino nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii).
Vrhovi Sniježnice[uredi | uredi kôd]
Najviši vrh Sniježnice je Ilijin vrh, a nalazi se na 1234 metra visine.
Ostali vrhovi su:
- Velji vrh 1156 m,
- Kosmać 1046 m,
- Štedar 1165 m
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ www.hps.hr, "Sniježnica – Sv. Ilija"
- ↑ Dubrovačka biskupija Duhovsko hodočašće na vrh Sniježnice, objavljeno 6. lipnja 2023., pristupljeno 12. lipnja 2023.