Krasuljica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Krasuljica
Anthriscus cerefolium
Anthriscus cerefolium
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Apiales
Porodica: Apiaceae
Vrsta: A. cerefolium
Dvojno ime
Anthriscus cerefolium
L. Hoffm.
Područje života
Krasuljica u salati.

Krasuljica ili vrtna krasuljica, čerfol, krabulica, krabuljica, kračuljac, krbuljica baštenska, krvelj, krinfolj, krožulica, krosuljica, krofulica, vonjuša, je biljka iz porodice štitarki, klasični je začin francuske kuhinje i vrlo sliči peršinu, od kojeg se razlikuje po nešto manjem i svjetlijem lišću a njen okus je više slađi i skloniji komoraču. [1]

Opis biljke[uredi VE | uredi]

Krasuljica je jednogodišnja biljka s tankim, vretenastim i bjelkastim korijenom. Stabljika je okrugla 30 do 70 cm visoka, vrlo nježno uzdužno naborana, na člancima ima nježne pahuljaste bijele dlake, inače je gola. Listovi su svijetlozelene boje, dvostruko do četverostruko perasti, s gornje strane goli a s donje strane po nervaturi lista i lisnoj peteljci čekinjasto dlakavi. Donji listovi su s peteljkom, dok su gornji sjedeći. Cvijet je štitastog oblika, gotovo sjedeći a cvjetići u štitu su mali i bijeli.

Čitava biljka ima slatkasto-aromatičan miris, koji se kod sušenja gotovo posve izgubi. Okus je mirisav i vrlo sličan anisu. Cvjeta od svibnja do kraja srpnja, što ovisi o staništu i vremenskim uvjetima. Plod sazrijevanja od kolovoza do rujna. Krasuljica potječe iz zapadne Azije i južne Europe a voli sunčane položaje. To je biljka koja se odavno uzgaja, pa se iz vrtova i uzgoja često preseli i u slobodnu prirodu,u stvari danas je kod nas u pravilu nalazimo u prirodi ali uvijek blizu naselja. Uzgoj su kod nas preporučali naši stariji povrtlarski priručnici poput Kvirina Broza (Povrćarstvo,Zagreb 1910.) i Paje Kremplera (Povrćarstvo,Zagreb 1878.). Sabire se čitava biljka u cvatu a katkada i sjeme. I biljka i sjeme suše se u hladu a nakon sušenja biljku treba izrezati i spremiti u dobro zatvorene staklene posude. Sjeme treba čuvati u tamnim posudama ali ne u limenim.

Srodne vrste[uredi VE | uredi]

Šumska krasuljica (Anthriscus sylvestris) ima slično, ali slabije ljekovito djelovanje, te ima neugodan aromatičan miris i gorko oštar okus. Često se susreće u većem mnoštvu na dobro gnojenim livadama. Korijen te biljke, ne smije se upotrebljavati kao povrće, jer uživanje tog korijena ili juhe od korijena uzrokuje glavobolju i osjećaj umora.

Ljekovitost krasuljice[uredi VE | uredi]

Biljka i sjeme sadrže eterično ulje, glikozid apiin i jednu ne pobliže imenovanu gorku tvar. Krasuljica je bila ranije vrlo cijenjena ljekovita biljka u službenoj upotrebi, no pala je u zaborav, još prije no što je moderna biokemija istražila njezine vrijednosti. Krasuljica djeluje lagano nadražujuće, rastvarajuće i potiče izlučivanje mokraće. Primjenjuje se samo u narodnoj medicini i kao začin. Listovi pomažu smiriti infekciju nakon uboda kukaca ili čak ukoliko želite očistiti ranice na koži. [2]

U narodnoj medicine svježe istiješteni sok krasuljice primjenjuje se ili sam za sebe ili pomiješan sa sokom maslačka ili stolisnika za kure s biljnim sokom protiv početne tuberkuloze pluća, vodene bolesti i za čišćenje krvi te kod ženskih bolesti. Taj se sok primjenjuje i protiv skrofuloze, ekcema, apscesa i čvorova nastalih kao posljedica gihta. Čaj od krasuljice priprema se od svježe ili osušene biljke ili iz sjemena. Spriječava nadutost, povoljno utječe na rad jetre, potiče probavu, poboljšava crikulaciju, čisti krv, snižava visoki krvni tlak.

Listovi su bogati vitaminom C, jodom i mineralnim solima. Jednom mjesečno ubirati svježe lišće. Lišće koristiti svježe, ne kuhati, jer u suprotnom gubi aromu. Ljekovitost krasuljice se dosta često zanemaruje. Čaj od krasuljice je jako dobar tonik za masnu kožu ali isto tako je vrlo dobar za ispiranje očiju od konjunktivitisa.

Sastav[uredi VE | uredi]

Na tipičan okus najviše utječe eterično ulje kojeg u sviježoj biljci ima oko 0,03 %, te oko 0,9% u plodovima. Ovo se ulje sastoji od oko 60% estragola i oko do 30% dimetoksialilbenzena a osim ovih se u ulju nalaze i manje količine isoanetola, te kavibetola. Osim eteričnog ulja biljka sadrži i gorke tvari, glikozide, karotin, vitamin C i relativno dosta željeza i magnezija. Plodovi sadrže i još oko 13 % masnog ulja.

Krasuljica u kuhinji[uredi VE | uredi]

Kao začin upotrebljavaju se sitno isjeckani listovi. Svježi listovi se dodaju salatama, juhama od povrća, umacima i omletima. Može poslužiti i kao zamjena za peršin. Često se dodaje francuskoj začinskoj mješavini fine trave (fr. fines herbes). Listovi se koriste svježi ili ih dodamo u jelo na samom kraju kuhanja. Krasuljicom se začinja namaz od maslaca i svježeg kravljeg sira. Začinska svojstva sušene krasuljice su slaba.

Krasuljica potječe iz južne Rusije i Kavkaza, u zapadnu Europu su je donijeli već u rimsko doba. Krasuljica nije pogodna za dugo skladištenje, zato je gotovo nemoguće kupiti svježu u Republici Hrvatskoj. Krasuljicu se može bez problema uzgajati kod kuće u vrtu iz sjemenki, može se rezati čak i nekoliko tjedana nakon sjetve, što češće se to radi bolje je, jer ima vrlo kratak vijek trajanja, jer nakon cvatnje nije više prikladna za uporabu u kuhinji. Uklanjanjem vanjskog lišća se potiče rast mladog lišća u sredini biljke. Najbolje da se bere neposredno prije upotrebe, inače se može i dan ili dva držati u plastičnoj vrećici u hladnjaku. Podnosi zamrzavanje, dok sušena izgubi sav miris i okus i nije je vrijedno kupovati. [3]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Howard, Michael. Traditional Folk Remedies (Century, 1987), str 118.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Krabuljica, krasuljica", moja-kuhinja.com, 2011.
  2. [2] "Krasuljica", www.val-znanje.com, 2011.
  3. [3] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.