Prijeđi na sadržaj

Prava krasuljica

Izvor: Wikipedija
Prava krasuljica
Anthriscus cerefolium
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Apiales
Porodica:Apiaceae
Potporodica:Apioideae
Tribus:Scandiceae
Podtribus:Scandicinae
Rod:Anthriscus
Vrsta:A. cerefolium
Dvojno ime
Anthriscus cerefolium
L. Hoffm.
Baze podataka

Prava krasuljica (čerfol, krabulica, krabuljica, kračuljac, krbuljica baštenska, krvelj, krinfolj, krožulica, krosuljica, krofulica, vonjuša lat. Anthriscus cerefolium) biljka je iz porodice štitarki. Klasični je začin francuske kuhinje i vrlo sliči peršinu, od kojeg se razlikuje po nešto manjem i svjetlijem lišću a njen okus je više slađi i skloniji komoraču.[1]

Opis biljke

[uredi | uredi kôd]

Krasuljica je jednogodišnja biljka s tankim, vretenastim i bjelkastim korijenom. Stabljika je okrugla i visoka 30 do 70 cm, vrlo nježno uzdužno naborana. Na člancima ima nježne pahuljaste bijele dlake, inače je gola. Listovi su svijetlozelene boje, dvostruko do četverostruko perasti, s gornje strane goli a s donje strane po nervaturi lista i lisnoj peteljci čekinjasto dlakavi. Donji listovi su s peteljkom, dok su gornji sjedeći. Cvijet je štitastog oblika, gotovo sjedeći a cvjetići u štitu su mali i bijeli.[2]

Čitava biljka ima slatkasto-aromatičan miris koji se kod sušenja gotovo posve izgubi. Okus je mirisav i vrlo sličan anisu. Cvjeta od svibnja do kraja srpnja, što ovisi o staništu i vremenskim uvjetima. Plod sazrijevanja od kolovoza do rujna. Krasuljica potječe iz zapadne Azije i južne Europe i voli sunčane položaje. Uzgoj su kod nas preporučali naši stariji povrtlarski priručnici poput Kvirina Broza (Povrćarstvo, Zagreb 1910.) i Paje Kremplera (Povrćarstvo, Zagreb 1878.).

Kulinarstvo

[uredi | uredi kôd]
Krasuljica u salati.

Kao začin upotrebljavaju se sitno isjeckani listovi. Svježi listovi se dodaju salatama, juhama od povrća, umacima i omletima. Može poslužiti i kao zamjena za peršin. Često se dodaje francuskoj začinskoj mješavini fine trave (fr. fines herbes). Listovi se koriste svježi i dodaju u jelo na samom kraju kuhanja. Krasuljicom se začinja namaz od maslaca i svježeg kravljeg sira. Začinska svojstva sušene krasuljice su slaba.

Krasuljica potječe iz južne Rusije i Kavkaza, u zapadnu Europu su je donijeli već u rimsko doba. Krasuljica nije pogodna za dugo skladištenje, zato je gotovo nemoguće kupiti svježu u Republici Hrvatskoj. Krasuljicu se može bez problema uzgajati kod kuće u vrtu iz sjemenki, može se rezati čak i nekoliko tjedana nakon sjetve, što češće se to radi bolje je, jer ima vrlo kratak vijek trajanja, a nakon cvatnje nije više prikladna za uporabu u kuhinji. Uklanjanjem vanjskog lišća se potiče rast mladog lišća u sredini biljke. Najbolje da se bere neposredno prije upotrebe, inače se može i dan ili dva držati u plastičnoj vrećici u hladnjaku. Podnosi zamrzavanje, dok sušena izgubi sav miris i okus.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Krabuljica, krasuljica", moja-kuhinja.com, 2011.
  2. Ingrid. ingrid: LJEKOVITE BILJKE KRASULJICA. Blogspot. Pristupljeno 30. prosinca 2011.
  3. "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Howard, Michael. Traditional Folk Remedies (Century, 1987), str 118.