Krimska kriza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Karta Ukrajine (zeleno), Rusije (crveno) i Krima (crno)

Krimska kriza je izraz kojim se opisuju politička i diplomatska zbivanja vezana uz zbivanja na poluotoku Krimu za vrijeme i neposredno nakon Ukrajinske krize 2014. godine, a koja su rezultirala njegovim de facto pripajanjem Ruskoj Federaciji, odnosno sporom između Rusije i Ukrajine, s obzirom da ukrajinske vlasti formalno i dalje Krim smatraju integralnim dijelom ukrajinske teritorije.

Kriza je izbila nedugo nakon što je, poslije krvavih sukoba u Kijevu na kojima se zahtijevao početak pristupa Ukrajine Europskoj uniji, svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik Viktor Janukovič i postavljena nova, pro-europska i pro-zapadna vlada na čelu s premijerom Arsenijem Jacenjukom. Novu vladu, međutim, nije priznala susjedna Rusija, koja ju je proglasila "pučističkom", ali ni vlasti tadašnje Republike Krim, koristeći, između ostalog, kao povod i njenu odluku da se ukine prije nekoliko godina doneseni zakon, koji je dozvoljavao upotrebu ruskog kao službenog jezika na područjima gdje Rusi (kao na Krimu) čine značajan dio stanovništva.

Dana, 26. veljače, neidentificirane naoružane grupe počele su zauzimati zračne luke, vladine zgrade i druge objekte, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o lokalnoj policiji, dok se u ostatku Ukrajine i na Zapadu vjerovalo da je riječ o pripadnicima ruskih oružanih snaga. Dva dana kasnije je Vrhovni sovjet Krima smijenio dotadašnjeg premijera Anatolija Mohiljova sa Sergejem Aksjonovom, čiji je kabinet odmah započeo pripreme za Referendum o statusu Krima, odnosno priključenje Rusiji; 11. ožujka toj se inicijativi službeno priključilo i Gradsko vijeće Sevastopolja (koji je u Ukrajini bio administrativno odvojen od ostatka Krima). Referendum je proveden 16. ožujka, i na njemu se 97 % stanovnika izjasnilo za odvajanje od Ukrajine i pripajanje Rusiji. Sljedećeg dana je formirana Republika Krim, koja je 18. ožujka potpisala sporazum o pripajanju s Rusijom. On je službeno ratificiran u Moskvi 21. ožujka, te Rusija otada Krim smatra dijelom svojeg teritorija.

Ukrajinska vlada nije priznala rezultate referenduma, a njegove učinke proglasila ništavim, pri čemu su joj diplomatsku podršku pružili SAD i EU. Na samom Krimu, s izuzetkom Simferopoljskog incidenta nije bilo većih sukoba niti nasilja, s obzirom da je najveći dio pripadnika na Krimu stacioniranih ukrajinskih oružanih snaga prešao na rusku stranu ili se predao bez borbe. Usprkos toga, događaji na Krimu izazvali su veliku pažnju i zabrinutost, jer predstavljaju prvi slučaj u europskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata, da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom aneksije teritorija; vjeruje se da bi takav presedan mogao dovesti do sličnih kriza i eskalacije nasilja u drugim dijelovima svijeta, a već sada je izazvao najdublju krizu u odnosima Rusije i zapadnih sila od završetka hladnog rata.

Pravni pogledi[uredi VE | uredi]

Međunarodna reakcija na rusku aneksiju Krima

.

Putin je naveo, da je sam Zapad dao primjer neovisnosti Kosova kao razlog priznavanja Krima, da dobije pravo na samoodređenje.[1] Američki predsjednik Barack Obama odbacio je takvu usporedbu, navodeći da je tijekom rata na Kosovu tisuće albanskih civila masakrirano, dok na Krimu nije poginuo nijedan Rus.[2] Drugi su također navodili kako Albanija nikada nije pripojila Kosovo, niti je Kosovo ikada postalo dio EU-a ili NATO saveza. Također, Zapad nije jednoglasno priznao Kosovo kao neovisnu državu, pošto su neke države (Španjolska, Slovačka, Grčka i dr.) to odbile i radije poduprle srbijanski teritorijalni integritet. Također, ni sama Rusija nije priznala Kosovo, te je stoga upitno da ga uzima kao valjani primjer.

Putin je naveo i druga objašnjenja, kao što su usporedbe ruske aneksije Krima s Ujedinjenjem Njemačke 1990. Njemački su pak mediji to odbacili, navodeći kako su razdvojena Zapadna i Istočna Njemačka ujedinjenjem postale ponovno jedna cjelina, dok je ruska aneksija Krima dovela do kidanja i razdvajanja Ukrajine.[3][4] Putin je nudio i druge razloge, poput toga da je Krim predan Ukrajini 1954. Ipak, time izravno krši Budimpeštanski memorandum kojeg su potpisale Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo i sama Rusija, a kojim je zakonom garantirano izbjegavanje sile i poštivanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine.[5] Ruski političari optužili su Sjedinjene Države za "licemjerje" zbog njihove invazije na Irak, dok je Obama na to uzvratio kako SAD "nisu anektirale Irak" i kako su "pokušavale dobiti potporu UN-a"[6].

Dana 28. ožujka 2014., Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je rezoluciju kojom je krimski referendum proglasila nezakonitim i pravno ništavnim, te je poduprla ukrajinski teritorijalni integritet. Za rezoluciju je glasalo 100 država članica, 58 je bilo suzdržano, a njih 11, među njima i Rusija, bilo je protiv.[7]

Ruski pravni stručnjaci[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Kosovo je zrcalna slika situacije na Krimu...Bilo je modernih primjera kada je jedna država anektirala teritorij druge. 1997., Velika Britanija vratila je Hong Kong kineskoj upravi...Istočni Timor je postao neovisna vlada nakon glasovanja pod okriljem UN-a. 2011., Južni Sudan je postao neovisan na isti način. Činjenica da su ove dvije države postale samostalne pod okriljem UN-a, čine te vlade potpuno legalnima iz perspektive međunarodnog prava.[8]
(Maksim Braterski, centar za europske i međunarodne studije na visokoj ekonomskoj školi, Moskva)

Zapadni pravni stručnjaci[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Neriješen je problem u međunarodnom pravu kada se dva principa sudaraju: pravo na samoodređenje i pravo države na teritorijalnu cjelovitost. To je bio problem i s Kosovom...Ali kosovsko proglašenje neovisnosti je jasno ocrtano kao "poseban slučaj" te ne može biti presedan za bilo koju drugu situaciju, te također zabranjuje da se neka nova država pridruži bilo kojoj drugoj. Također, neovisnost je proglašena nakon godina nasilja protiv albanskog stanovništva, što znači da se razlikuje od Krima gdje nije bilo zabilježenih napada na ruske zajednice. [9]
(Sigmar Stadlmeier, ravnatelj ureda za međunarodno pravo na sveučilištu u Linzu)
Wikicitati „Ako čak niti humanitarna intervencija nije općenito priznata, onda ono što se događa u Krimu sada ni na koji način nije u skladu sa međunarodnim pravom.[10]
(Stefan Talmon, profesor međunarodnog prava na sveučilištu u Bonnu)
Wikicitati „Samoodređenje je koncept koji je nedosljedno provođen u međunarodnoj zajednici. S obzirom na povijest teritorija, stanovništvo Krima ima razuman zahtjev za samoodređenje.[11]
(John Quigley, profesor emeritus međunarodnog prava na državnom sveučilištu, Ohio)

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. David L. Phillips (28. kolovoza 2014.). Crimea is not Kosovo. Huffington Post
  2. 'Krime nije Kosovo, tamo je tisuće ljudi masakrirala vlada' - Obama odgovorio Rusima. Jutarnji list (25.3. 2014)
  3. Warum Putins DDR-Vergleich völlig in die Irre führt. derwesten.de (28. kolovoza 2014.)
  4. Julian Staib (28. kolovoza 2014.). Berlin weist Putins Vergleich mit Wiedervereinigung zurück. Frankfurter Allgemeine Zeitung
  5. BBC News (28. kolovoza 2014.). Ukraine crisis: Does Russia have a case?
  6. Ryan Grim (26. 3. 2014.). Obama Defends Iraq Invasion: At Least America 'Sought' To Get UN Backing
  7. Vidi:
    General Assembly Adopts Resolution Calling upon States Not To Recognize Changes in Status of Crimea Region (GA/11493 ). UN General Assembly (27. 3. 2014.)
    Backing Ukraine’s territorial integrity, UN Assembly declares Crimea referendum invalid. UN News Centre (27. 3. 2014.)
  8. Natalia Galimova (28. kolovoza 2014.). International law and Crimea. Gazeta.ru
  9. How international law treats Crimea joining Russia. Asia One World (28. kolovoza 2014.)
  10. Christian Ignatzi (28. kolovoza 2014.). Crimea: A breach of international law. Deutsche Welle
  11. Leading Expert on Legal Status of Crimea. Institute for Public Accuracy (28. kolovoza 2014.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Krimska kriza
Ruski mediji
Zapadni mediji