Vidi kôd stranice Ksaver Šandor Gjalski

{{Književnik |
Ime = Ksaver Šandor Gjalski |
boja = #B0C4DE|
slika = Ksaver_Sandor_Gjalski.jpeg|
veličina= |
opis slike = |
puno ime = Ljubomil Tito Josip Franjo Babić (pravo ime)|
rođenje = [[26. listopada]] [[1854.]]<br>Gredice, [[Hrvatska]]|
smrt = [[9. veljače]] [[1935.]]<br>Gredice, [[Hrvatska]]|
nagrade = |
utjecao = |
utjecali = |
period = [[realizam (književnost)|realizam]] |
djela =  |
period pisanja =  |
potpis = |
supruga =  |
djeca =  |
}}

'''Ksaver Šandor Gjalski''' (zadnja riječ se čita Đalski), pravim imenom '''Ljubomil Tito Josip Franjo Babić''' (Gredice,<ref>http://www.dvorac-gjalski.hr/povijest_dvorca.asp {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110825033020/http://www.dvorac-gjalski.hr/povijest_dvorca.asp |date=25. kolovoza 2011. }} (pristupljeno 28. travnja 2013.)</ref> [[Zabok]], [[26. listopada]] [[1854.]] – Gredice, Zabok, [[9. veljače]] [[1935.]]) bio je hrvatski književnik. Pisao je [[roman]]e, [[pripovjetka|pripovijetke]], [[kronika|kronike]], književne članke, [[filologija|filološke]] oglede te političke i povijesne rasprave.

Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika [[19. stoljeće|druge polovice 19.]] i [[20. stoljeće|početka 20. stoljeća]]. Rođen je u [[plemić]]koj obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim [[pripovjetka|pripovijetkama]] ''[[Pod starimi krovovi]]'', ''[[Za materinsku rieč]]'' i ''[[Na rođenoj grudi]]'' on je ne samo [[kronika|kroničar]] već i osjetljiv lirik, te istančan i zreo umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.

Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba. Ostaje zabilježen kao prvi [[književna kritika|kritičar]] i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga društva u kojemu je živio.

== Životopis ==
Hrvatski književnik i [[politika|političar]] Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić [[26. listopada]] [[1854.]] godine u Gredicama kod [[Zabok]]a. Poslije će u svom djelu ''Za moj životopis'' zapisati: ''U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani [[liječnik]], i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.''

U roditeljskom domu odgajan je u izrazito [[ilirski preporod|ilirskom]] duhu, o čemu će u već spomenutom djelu ''Za moj životopis'' zapisati: ''Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav.'' Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerojatno je naslijedio od majke, koja je rado čitala djela [[:kategorija:francuski književnici|francuskih]], [[:kategorija:engleski književnici|engleskih]] i [[:kategorija:njemački književnici|njemačkih književnika]].

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u [[Varaždin]]u, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu.<ref name="moljac">{{Citiranje časopisa |url=http://www.moljac.hr/biografije/gjalski.htm%20 |title=moljac |archive-url=https://web.archive.org/web/20130417074633/http://www.moljac.hr/biografije/gjalski.htm |archive-date=17. travnja 2013. |access-date=7. studenoga 2010.}}</ref> Studij prava završit će [[1874.]] godine, ali ne u [[Zagreb]]u, nego u [[Beč]]u. U vrijeme školovanja susreće se s [[Eugen Kvaternik|Eugenom Kvaternikom]] i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli.<ref name="moljac"/> No poslije će njegove političke stavove odbaciti i zastupati ideje [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]]. Četiri godine poslije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u [[Koprivnica|Koprivnici]] kao državni činovnik. Često će mijenjati mjesto boravka ([[Virovitica]], [[Osijek]], [[Sisak]], [[Pakrac]], [[Sušak]], [[Zagreb]]...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposlit će se 1891. godine, ali već sedam godina poslije (1898.) bit će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-Héderváryja]].

=== Književno stvaralaštvo ===
[[Datoteka:Sandor Gjalski Echo 1890.jpg|mini]]
U hrvatskoj književnosti javlja se prvi put u listu ''[[Vienac]]'' [[1884.]] godine pripovijetkom ''Illustrissimus Battorych'', uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Godine 1903. je zajedno s [[Milivoj Dežman|Milivojem Dežmanom]], bio urednik lista [[Vienac]]. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo ''[[Pod starimi krovovi]]'' ([[1886.]]). No značajni su svakako i njegovi romani ''[[U novom dvoru]]'' te ''[[Na rođenoj grudi]]''. Pored njih piše i politički roman ''[[U noći]]'' te tri povijesna romana: ''[[Osvit]], [[Za materinsku rieč]]'' i ''[[Dolazak Hrvata (Gjalski)|Dolazak Hrvata]]''. Svakako treba spomenuti i djela: ''[[Iz varmegjinskih dana]], [[Diljem doma]], [[Tri pripoviesti bez naslova]], [[Janko Borislavić]], [[Biedne priče]], [[Gjurgjica Agićeva]], [[Male pripoviesti]], [[Radmilović]], [[Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovietke]], [[Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića]]'', te politički roman [[Pronevjereni ideali|''Pronevjereni ideali'']] koji je označio njegovo otježnjenje od ideje jugoslavenstva. Pored [[roman]]a pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. Djela Djalskoga prevedena su na sve veće europske jezike. U dva mandata bio je predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], a [[1903.]] godine izabran je za počasnog člana [[JAZU]]-a. 

Godine 1905. Gjalski je "iz ozbiljnih švedskih književnih krugova" bio predložen za dobitnika Nobelove nagrade za književnost<ref name=":0" /> (te ju je godine dobio [[Henryk Sienkiewicz]]).

U njegovu se književnom stvaralaštvu dade zamijetiti razumijevanje različitih ideologija i svjetonazora. U romanu Na rođenoj grudi, primjerice, u dijalog između glavnog junaka i njegova prijatelja sa studija ugradio je kratko ali pronicavo razmatranje o materijalizmu prema kojemu ovaj svijet "nema nikakve više svrhe u sebi nego sastavljanje atoma,"<ref>{{Citiranje knjige |title=Na rođenoj grudi (Izabrana djela, knjiga 3.) |author=Ksaver Šandor Đalski |origyear=1980 |pages=49 |publisher=Grafički zavod Hrvatske |location=Zagreb}}</ref> što je stav koji je Gjalski predstavio kao primamljiv ali i poguban, budući da je glavnog junaka doveo do odluke zbog koje je gorko zažalio. 

=== Politički život ===
Gjalski se od mladosti zanimao za politička zbivanja, premda je razmjerno često mijenjao politička stajališta. Jedno je vrijeme, prije Rakovičkog ustanka, bio blizak s [[Eugen Kvaternik|Eugenom Kvaternikom]], a potom s biskupom [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayerom]] te je čak "neko vrijeme bio blizak sveslavenstvu."<ref name=":0">{{Citiranje knjige |title=Povijest hrvatske književnosti. Između Pešte, Beča i Beograda. Svezak II. |author=Slobodan Prosperov Novak |origyear=2004 |pages=119 |publisher=Marjan tisak d.o.o. |location=Split |isbn=953-214-209-6}}</ref> U politički se život djelatno uključuje [[1906.]] kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od [[1909.]] do [[1920.]] godine na dužnosti je velikog župana [[Zagrebačka županija|Zagrebačke županije]]. Nedugo nakon što je Hrvatska ušla u državnu zajednicu sa Srbima, Gjalski je razumio kako je to za Hrvate, kao i za druge nesrpske narode, bio pogrešan politički odabir. O tome je već 1925. pisao u romanu "Pronevjereni ideali". To njegovo posljednje veće djelo, prema Hrvatskoj enciklopediji, "političko je razočaranje u vlastitim ideološkim izborima, posebno jugoslavenstvu."<ref>{{Citiranje časopisa |title=Gjalski, Ksaver Šandor {{!}} Hrvatska enciklopedija |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22117 |accessdate=2020-04-07}}</ref> Preminuo je [[9. veljače]] [[1935.]] godine u rodnim Gredicama. Njemu se u čast održava manifestacija [[Dani Ksavera Šandora Gjalskog]], na kojem se dodjeljuje i istoimena nagrada, [[nagrada Ksaver Šandor Gjalski|nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"]].

=== Ostalo ===
{{glavni|Ivo Babić Gjalski}}
Ksaverov potomak je Ivo Babić Gjalski. Bio je nadareni fizičar i član prve generacije Zavoda za teorijsku fiziku koji je pokrenuo profesor Ivan Supek, a čiji najvažniji pripadnici su [[Gaja Alaga]], Ivo Babić Gjalski, [[Vladimir Glaser]] i [[Borivoj Jakšić]]. Bio je kohezijski čimbenik na Zavodu i nepogrješivih društvenih manira. Od Ive se mnogo očekivalo. Supek mu je predložio istraživati odnos između klasične i kvantne elektrodinamike. S njime je objavio ''Korespondencija klasične i kvantne elektrodinamike (RAD 296 (JAZU) 23 (1953)), proširli su poluklasični Weizsäcker-Williamsov pristup, razvijen za meke fotone u QED-u u mezonsku fiziku. Život mu je prerano okončao. Poginuo je u planinarskoj nezgodi 1951. godine.<ref name="simpozij">[http://fizika.hfd.hr/fizika_a/av92/a1p007.pdf Hrvatsko fizikalno društvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210218045054/http://fizika.hfd.hr/fizika_a/av92/a1p007.pdf |date=18. veljače 2021. }} Dubravko Tadić, govor na simpoziju: ''Ivan Supek and theoretical physics in Zagreb'', FIZIKA A 1(1992) 1, str. 8 (pristupljeno 6. travnja 2020.)</ref>

==Spomen==
* Dani Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok&nbsp;<ref>[https://danigjalskog.com Dani Ksavera Šandora Gjalskog], danigjalskog.com</ref>
:* [[Nagrada Ksaver Šandor Gjalski]]
* Gradska Knjižnica Ksaver Šandor Gjalski, Zabok&nbsp;<ref>[https://knjiznica-zabok.hr Gradska Knjižnica Ksaver Šandor Gjalski Zabok], knjiznica-zabok.hr</ref>
* Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskoga, Zagreb&nbsp;<ref>[http://os-ksdjalskog-zg.skole.hr Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskoga Zagreb] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220407011948/http://os-ksdjalskog-zg.skole.hr/ |date=7. travnja 2022. }}, os-ksdjalskog-zg.skole.hr</ref>

== Izvori ==
*{{moljac|gjalski.htm}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Wikizvor autor}}
{{wikicitat}}
* [http://www.danigjalskog.com/ Dani Ksavera Šandora Gjalskog]
* [https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6841 Gjalski, Ksaver Šandor], ''[[Hrvatski biografski leksikon]]''
* [http://library.foi.hr/m3/autor.php?B=1&A=0000010591&grupa=WARASDINIENSIA&vrsta=ZBI&H=varazdin#!tab_0=2 Ksaver Šandor Gjalski], izbor digitaliziranih djela

<big></big>
{{Književnici realizma}}
{{Hrvatska književnost}}
{{Predsjednici Društva hrvatskih književnika}}

{{GLAVNIRASPORED:Gjalski, Ksaver Šandor}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Hrvatski kroničari]]
[[Kategorija:Hrvatski političari]]
[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Životopisi, Zabok]]
[[Kategorija:Predsjednici Društva hrvatskih književnika]]