Prijeđi na sadržaj

Kurziv

Izvor: Wikipedija
Četiri oblikova Adobeovog arapskog fonta (normalna, kosa, podebljana, podebljana-kosa).

Kurziv (njem. Kursiv od lat. cursus) u tipografiji tip je udesno nakošenih slova koja izgledaju gotovo kao da su pisana rukom,[1][2] koji služi za isticanje pojedinih riječi, navodâ ili u druge stilske svrhe.[3]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Kurziv je kao pismo nastao početkom šesnaestog stoljeća u Italiji, slovorezač Francesko Griffo da Bologna izradio je kurzivni font Antikvu za Alda Manuzija koji je 1501. godine tim fontom tiskao Vergilija.[3]

Uporaba

[uredi | uredi kôd]

Naslovi se u knjigama obično pišu ili većim fontom, ili svim velikim slovima (ili oboje), no kad neka knjiga ima dijelove, naslove poglavlja i podnaslove, često se koristi i kurziv.[4] Osim pisanja naslova, kurzivom se ponekad pišu navodi (citati), a ponekad i predgovori knjiga.[5] Ako je u tekstu iz bilo kojeg razloga potrebno navesti riječi iz stranih jezika, one se najčešće pišu u zagradi i u kurzivu.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, str. 771
  2. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eldvWBM%3D
  3. a b Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 11, str. 313
  4. Hrvatski pravopis, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007., str. 87, 128b
  5. vidi Milivoj Solar, Teorija književnosti, str. 5-7
  6. Hrvatski pravopis, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007., str. 86, 127b