Lúthien

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Lúthien Tinúviel je lik iz izmišljenog svijeta Međuzemlja J. R. R. Tolkiena. Njeno ime znači čarobni slavuj, kćer je vilenjačkog kralja Thingola i Maiarke Melian. Živjela je u Prvom dobu, a slavna je po iznimnoj ljepoti i zanosnom glasu.

Svoj nadimak Tinúviel dobila je od Berena s kojim je, uz mnoge pogibelji, ipak izvela nevjerojatan poduhvat krađe Silmarila iz željezne krune Vale Morgotha.

Kad je Beren umro i ona je od tuge za njim napustila Međuzemlje. Međutim, svojim je pjevom dirnula čak i Valara Mandosa koji joj je dopustio jedinstvenu sudbinu. Ona se odrekla svog vilenjačkog dara vječnog života kako bi se ona i Beren mogli vratiti u Međuzemlje gdje su živjeli do svoje smrti 503. godine Prvog doba. Tako su Lúthien i Arwen jedine od svih vilenjaka doista umrle i napustile ovaj svijet.[1][2][3]

Njen sin jedinac Dior, prvi poluvilenjak, oženio je Nimloth s kojim je imao kćer jedinicu Elwing, koja je majka Elrondova i Elrosova.[4]

Ranije inačice[uredi VE | uredi]

U raznim ranijim inačicama ove priče ona se zove Tinúviel, tek je kasnije Tolkien izmislio ime Lúthien. Beren je u ovim inačicama vilenjak ili Gnom, a Sauron se još nije pojavio. Umjesto njega, oni se suprotstavljaju Tevildu, knezu mačaka, čudovišnoj mački koja je bila prvi suparnik valinorskog psa Huana. Beren je u najranijoj izbrisanoj inačici ipak bio smrtni čovjek.

Priča je ispripovjedana i u epskoj pjesmi Temeljima Belerianda gdje se pomnije obrađuju događaji njena života i odnosa s Berenom, u Silmarillionu je ova tema prikazana samo površno.

Nadahnuće[uredi VE | uredi]

Tolkiena je posebno dirnuo prelazak njegove žene Edith prilikom njihova vjenčanja iz Engleske crkve na katoličanstvo. Ova odluka joj je bila teška što se može povezati s Lúthieninim teškoćama i patnjama pri izboru smrtnosti.[5]

Moguće je da je ime Lúthien izvedeno iz staroengleske riječi lufian, koja znači ljubav. Pripovijest o Berenu i Lúthien sadrži značajku velške narodne priče Culhwch i Olwen i nekih drugih u kojima roditelji proscu zadaju naizgled nemoguću zadaću koju ovaj naposljetku ipak izvrši. U Tolkienovoj inačici žena zapravo pomaže proscu ispuniti zadaću.

Priča o Lúthien u Mandosovim dvorima podsjeća na priču o Orfejevu neuspjelom pokušaju da Euridiku vrati iz podzemlja.

Tolkienov grob[uredi VE | uredi]

Nadgrobni spomenik Tolkiena i njegove žene

Pripovijest o doživljajima Berena i Lúthien Tolkien je napisao Lay of Lúthien u epskom obliku i u skraćenom, proznom obliku, u Silmarillionu. Čini se da je u ljubavi Berena i Lúthien pisac opisao ljubav njega i njegove žene. U pismu svom sinu Christopheru, napisanom 11. srpnja 1972., Tolkien je zatražio da im na grobu piše sljedeći natpis "jer ona je bila (i znala da jest) moja Lúthien."[6]


Edith Mary Tolkien
Lúthien
1889–1971
John Ronald
Reuel Tolkien
Beren
1892–1973

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enciklopedija Arde, članak o Lúthien (engl.) pristupljeno 13. kolovoza 2013.
  2. Tolkien, J.R.R., Silmarillion, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2001., ISBN 953-6166-84-4, str. 202.-204.
  3. Enciklopedija Arde, članak Lay of Lúthien (engl.) pristupljeno 14. kolovoza 2013.
  4. Tolkien, J.R.R., Silmarillion, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2001., ISBN 953-6166-84-4, str. 112. i 160.
  5. Tolkien, un amore forte come la vita (tal.)
  6. Carpenter, Humphrey, ed. (1981), The Letters of J. R. R. Tolkien, Boston: Houghton Mifflin, #340, ISBN 0-395-31555-7 (engl.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]