La Bilancia

La Bilancia

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Naslovnica novina La Bilancia - iz fonda Sveučilišne knjižnice Rijeka

La Bilancia je najznačajniji i najutjecajniji riječki list razdoblja od 1813. do 1945. godine, kada je na riječkom području djelovalo šest značajnih tiskara. Među njima se posebno ističe Stabilimento Tipolitografico Fiumano di Emidio Mohovich, koja je tiskala novine La Bilancia (1867. – 1919.) i u kojoj je izlazio najveći broj riječkih listova.

Izdavač i vlasnik tiskare Stabilimento Tipolitografico Fiumano Emidio Mohovich bio je tvorac i urednik La Bilancie i svojim je intelektualnim utjecajem usmjeravao kulturni, društveni i politički život Rijeke tijekom tri desetljeća. Mohovich je u svojoj tiskari, osim novina, izdavao i ostale publikacije - knjige, časopise i druge tiskovine na talijanskom, hrvatskom i mađarskom jeziku, što je odraz suživota različitih naroda i kultura prisutnih u to vrijeme u gradu. Pored ostaloga, zaslužan je što je početkom dvadesetog stoljeća, oblikujući La Bilanciu, u riječko novinarstvo uveo praksu posebnog izdanja novina povodom događaja od posebne važnosti.

Godine 1867. u gradu Rijeci živi 13.000 stanovnika i počinje njegov razvoj - sagrađene su prve kazališne zgrade, nastaju prve banke i industrije, započinje prometno povezivanje među gradovima. Novine La Bilancia svjedok su toga vremena. Najprije počinju izlaziti kao tjednik, subotom, a od kraja 1870. postaju dnevni list. Dobivaju preimenovanje Giornale politico, commerciale e marittimo, jer su donosile vijesti iz političkog, trgovačkog i pomorskog života Rijeke, kao i društvenu kroniku. La Bilancia tijekom 1884. i 1885. ima četiri  posebna priloga, čija je učestalost izlaženja nepoznata: Gazzetino Rosa i Nauta (1884.) te Corriere di Fiume i l’Avvenire (1885. godine). Od 1890. godine, svakoga utorka, novine dobivaju i dodatak L'Avvisatore, službeni list Kraljevske pomorske uprave u Rijeci (foglio ufficiale del Regio ungarico Governo marittimo).

Emidio Mohovich, najistaknutija osobnost riječkoga tiskarstva i izdavaštva 19. stoljeća, u politici je otvoreno podupirao Mađare i politiku vladajućih peštanskih krugova, od kojih je dobivao i znatnu novčanu potporu, pa su npr. novine La Bilancia postale središnjim glasilom riječke Liberalne stranke kojoj je i sam pripadao, i koja je u to vrijeme bila vladajuća stranka u Mađarskoj.

Nakon smrti Emidia Mohovicha (5. ožujka 1893.) urednik postaje njegov stariji sin Vito, koji je umro 1903., sa samo 39 godina, pa uređivanje lista i tiskaru preuzimaju njegova braća Ugo i Mario Mohovich.

Format La Bilancie bio je četiri stranice, a cijena 6 solda. Godišnja pretplata za Rijeku iznosila je 16 fiorina, za Monarhiju 18, a za inozemstvo 24 fiorina. Naklada je bila 3000 primjeraka s prilozima. Iznad zaglavlja naslovne stranice nalazila se slika vage, simbola pravde i jednakosti, koja predstavlja potrebu da se izvaže svaka situacija. La Bilancia je najdugovječnija riječka novina toga razdoblja, koja je izlazila pedeset godina, do kraja Prvoga svjetskog rata, mijenjajući tijekom raznih redakcijskih kriza smjer, sadržaj i format. Osim Emidia Mohovicha, koji je bio glavni urednik La Bilancie trideset godina, ostali su urednici bili: Nossau, A. Albertoni, A Hodnih, M. Druscovich, Giovanni Marvin, Armando Odenigo.

Sveučilišna knjižnica Rijeka u svom fondu čuva te povijesne riječke novine.