Ladislav IV. Gorjanski

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Pečat Ladislava IV. Gorjanskog

Ladislav IV. Gorjanski (Ladislav Gara, mađ. Garai László) (nakon 1400.1459.), hrvatski plemić iz obitelji Gorjana i vojskovođa. Obnašao dužnost mačvanskog bana i ugarskog palatina.[1]

Sin je Nikole II. (hrvatski ban i palatin, vojvoda u Usori, splitski knez) i Ane Celjske. Brat Ivana III. i polubrat Nikole III. Gorjanskog. Brat mu je bio zarobljen u bitci kod Gorjana i poslije oslobođen.[1]

U više navrata obnašao dužnost mačvanskog bana, 1436. do 1442., pa od 1443. do 1446. je godine. O vlastitom je trošku prikupio vojsku s kojom se je borio protiv moravskih husita, "bosanskih ustaša" (kako iz naziva Ferdo Šišić) te protiv osmanskih pljačkaških upada kojima su iscrpljivali pogranična područja i bili pretkazanje velikog napada. [1]

Kad je umro kralj Albert II. Habsburgovac 1439., stao je na stranu kraljice Elizabete, kraljeve udovice i njezina sina. Bio je među rijetkim moćnicima koji su bili na njenoj strani. Ipak, Elizabeta ga je imenovala za bana i on je za nju prikupio vojsku s kojom se poslije sukobio s pristašama kralja Vladislava I. Jagelovića i izgubio od Ivana Hunjadija.[2]

Ladislav nije odmah stao uz njenu stranu, nego je jedno vrijem dvojio uz koga pristati, uz kraljevu udovicu i njeno nerođeno dijete, ili uz pretendenta na krunu sv. Stjepana, poljskoga kralja Vladislava Jagelovića. Na koncu je stao uz kraljicu. [1]

Poslije je naprjedovao. Nakon kratkog kraljevanja Vladislav Jagelovića (1440. – 1444.) i Ladislava Posmrtnog, Gorjanski je postao palatinom 1447. godine. Ambicije su mu narasele pa je čak pokuaš sam se uspeti na hrvatsko-ugarsko prijestolje nakon što je umro Ladislav Posmrtni 1457. godine. Brži je bio Matija Korvin koji je opasnog pretendenta Gorjanskog, čim je došao na prijestolje, uklonio s položaja palatina. [1]

Ladislav IV. Gorjanski imao je sina Joba iz braka s Aleksandrom Tješinskom, kćeri Boleslava I., iz tješinskih Pjastovića i njegove druge supruge Eufemije Mazurske iz obitelji Pjastovića. I on je bio mačvanski ban, a dužnost je obnašao od 1474. zajednički s Matijom Morovićkim od Gut-Keleda (Matijašom Marovićem). Taj je Ladislavov unuk umro 1481. bez potomstva te je s njime izumrla i palatinska grana Gorjanskih.[1] Osim Joba, djeca su mu bila: Ivan († do 1459.), Nikola († do 1459.), Ana (ok. 1440 — do 1460.)[3] i Marija (o. 1440 — do 1457.).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Mladen Švab (2002): Gorjanski, Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 31. svibnja 2016.
  2. Dragutin Seljan: Google Knjige Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti Ogledalo zemlje, na kojoj pribiva narod ilirsko-slavjanski sa opisanjem berdah, potokah, gradovah i znatnih městah polag sadanjeg stališa, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloženim krajobrazom iliti mapom, Dio I. (pokrajine austriansko-ilirske), str. 167.
  3. v. Székely György. Hunyadi László kivégzése. in: Tanulmányok Budapest Múltjából 22. (1988). 78.o

Ostala literatura[uredi VE | uredi]

  • Benda Kálmán. Magyarország Történeti Kronológiája I. — A kezdetektől 1526-ig. — Budapest: Akadémiai Kiadó, 1981
  • Virágvölgyi András. A Király, Hunyadi Mátyás arcai. — Budapest, Hungría: Editorial Phyneas, 2008. — 64 с. — ISBN 9639746169
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ladislav IV. Gorjanski