Rat za hrvatsko-ugarsku krunu 1440.
Rat za hrvatsko-ugarsku krunu 1440. bio je građanski rat u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu.
Okolnosti[uredi | uredi kôd]
Mladi poljski kralj Vladislav I. Jagelović od prvih je dana krunidbe nailazio na opstrukcije, kako sa strane dijela plemstva, tako i od crkvenih struktura.
1440. godine Vladislavu je ponuđena hrvatsko-ugarska kruna. Prihvatiti tu krunu značilo je brojne probleme povezane s osmanskom opasnošću. S druge strane, udovica posljednjega hrvatsko-ugarskog kralja, Alberta II. Habsburgovca, Elizabeta, nastojala je zadržati krunu za svoje još nerođeno dijete (Ladislav V. Posmrtni).[1]
Vladislav I. je prihvatio hrvatsko-ugarsku krunu. Početna diplomatska neslaganja izrodila su se u oružani sukob koji je potrajao dvije godine. Među pristaše Vladislava I. bio je papa Eugen IV. koji mu je dao snažnu potporu, u zamjenu za pomoć oko organiziranja križarskoga pohoda protiv Turaka.
Hrvatski ban Matko Talovac doveo je Vladislava I. u hrvatske krajeve. Gotovo jedini moćnici koji su ostali na Elizabetinoj strani bili su Ulrik II. Celjski i Ivan Giskra. Kraljica Elizabeta imenovala je za mačvanskog bana Ladislava Garu, koji je skupio vojsku za rat. U sukobu s Ivanom Hunjadijem ta je vojska bila razbijena.[2]
Posljedice[uredi | uredi kôd]
Već 1441. Turci su upadali u krajeve između Save i Drave.[2] Nakon stabiliziranja situacije u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, kralj Vladislav se je upustio u dvogodišnji rat protiv Osmanskoga Carstva 1443. i 1444. godine, prekinuvši dogovoreno desetogodišnje primirje. U bitki kod Varne 10. studenog 1444. Vladislav I. je poginuo.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mladen Švab (1989): Celjski, Ulrik II (Ulrich, Ulrih), Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 31. svibnja 2016.
- ↑ a b Dragutin Seljan: Google Knjige Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti Ogledalo zemlje, na kojoj pribiva narod ilirsko-slavjanski sa opisanjem berdah, potokah, gradovah i znatnih městah polag sadanjeg stališa, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloženim krajobrazom iliti mapom, Dio I. (pokrajine austriansko-ilirske), str. 167.