Ladislav Vlašić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Ladislav Vlašić
Ladislav Vlašić
 Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)
Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.

Ladislav Vlašić (Banja Luka, 17. siječnja 1900. – 1989.), primarijus,[1] istaknuti hrvatski katolički laik,[2] ugledni liječnik iz Osijeka[3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen u Banjoj Luci. Školovao se skupa s Ivanom Merzom,[3] u realci, gdje im je profesor bio Ljubomir Maraković.[4] 1918. i 1919. Stjepan Radić je poslao mnogo mladih intelektualaca, svojih pristaša, slobodnih zanimanja, u Bačku, gdje su se predano pridružili radu bačkih Hrvata u Subotici, Somboru i drugim mjestima.[5] Stigli su Mihomil Katanec, Ladislav Vlašić, Vinko Žganec, Stjepan Grabić, Dragan Mrljak, Miroslav Mažgon i drugi.[6] Stigli su neposredno nakon sklopljenog primirja. U Suboticu su stigli Mihovil Katanec, Dragan Mrljak, Matej Jankač, Marin Juras, I. Šercer i dr.; Ladislav Vlašić bio je dio grupe koja je došla u Sombor; Vinko Žganec, I. Škrabalo i drugi.[7] Njihova djelatnost i nacionalno-integracijska Katoličke Crkve pridonijela je snažnom jačanju hrvatske nacionalne svijesti među kulturnim, vjerskim i političkim čelnicima bunjevačkih Hrvata.[8] Bio je odbornik prve uprave Hrvatske kulturne zajednice u Subotici, izabrane na osnivačkoj skupštini 15. kolovoza 1936. godine.[9] Supotpisnik je pravila novoosnovanog HKUD Vladimir Nazor iz Sombora, 17. siječnja, 11. lipnja i 19. rujna 1937. godine, a s njime su pravila potpisom potvrdili Stipan Bogdan, Josip Krajninger, Grga Pekanović, Antun Matarić, Franja Strilić, Franjo Matarić, Šima Karas, Josip Tumbas i Stipan Periškić.[10]

Ratne okolnosti dovode ga u Hrvatsku. Veljače 1942. osnovana su opunomoćeništva Liječničke komore NDH koje su bile organizirane prema novom teritorijalnom ustroju. Ladislav Vlašić bio je opunomoćenik Liječničke komore, a zamjenik mu je bio Ibrahim Dedić (Dadić).[11] [12] Vlašić je bio tijekom drugog svjetskog rata bio upravnik bolnice u Banjoj Luci.[13] Poslije živio u Osijeku u Vlahovićevoj 10.[1] 1974. bio je saslušan kao svjedok u postupku kanonizacije bl. Ivana Merza.[4] Za školskog kolegu Merza rekao je "Mladi, ugledajte se u njega i neka vam on bude putokaz u vašem životu!" (Susreo sam sveca, Osijek, 1973.).[14]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Ivan Merz Teste Xll - LADISLAV VLAŠIĆ (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  2. ↑ Katolički tjednik Pregled sadržaja (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  3. ↑ a b Obitelj Malih Marija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) Ana Penić: In memoriam Elizabeta Kulundžić, osnivateljica Svjetovnog instituta „Obitelj Malih Marija“, 5. prosinca 2012. (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  4. ↑ a b Crkva u svijetu 37 (2002), br. 4 F. Veraja: Postupak za kanonizaciju Ivana Merza, str. 479 (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  5. ↑ HIC  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) Ante Sekulić: Serbianism in Podunavlje (The Danube Region) 1918-1995 (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  6. ↑ HIC  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Ante Sekulić: An International Symposium "Southeastern Europe 1918-1995", fusnota 17 (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  7. ↑ HIC  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine) Ante Sekulić: Srpstvo u Podunavlju, Medjunarodni znanstveni skup 'Jugoistocna Europa 1918.-1995.' (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  8. ↑ Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina 2014/2015, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatska matica iseljenika, Bunjevci, str. 151
  9. ↑ Hrvatska riječ  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Kronologija od 24. do 30. siječnja, 24. siječnja 2014. (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  10. ↑ Hrvatska riječ  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Dodatak. Osnivanje Nazora 16. prosinca 2011. (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  11. ↑ Hrvatska liječnička komora  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Vladimir Dugački: Liječnička komora u Zagrebu od 1923. do 1946. godine - Liječnička komora u Banovini Hrvatskoj, str. 69, in: Hrvatska liječnička komora 2005. - 2015., spomen knjiga u povodu dvadesete obljetnice obnove Hrvatske liječničke komore, HLK, Zagreb, 2015., (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  12. ↑ Hrvatska liječnička komora  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Vladimir Dugački: Liječnička komora u Zagrebu od 1923. do 1946. godine - Liječnička komora u Banovini Hrvatskoj, str. 82, in: Hrvatska liječnička komora 1903. - 1995. - 2005., spomen knjiga u povodu dvadesete obljetnice obnove Hrvatske liječničke komore, HLK, Zagreb, 2005., (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  13. ↑ Vjera i djela, portal katoličkih teologa  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2015. (Wayback Machine) Velimir Blažević: Ustaški zločin nad Srbima u okolici Banje Luke (Dvojbe i neistine o sudjelovanju u zločinu fra Tomislava Filipovića), Izvadak iz knjige: Velimir Blažević, Aktualnosti trenutka. Studije i polemike, Banja Luka 2011. (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
  14. ↑ Blaženi Ivan Merz, javna osoba, Facebook (pristupljeno 13. prosinca 2015.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ladislav_Vlašić&oldid=6524659"