Leprozorij u Metkoviću

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gubave kuće pored Metkovića

Leprozorij u Metkoviću, t.zv. Gubave kuće, medicinska ustanova.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Guba je zarazna bolest koja je stoljećima harala Europom pa tako i Hrvatskom. Svaki je veći grad u Dalmaciji imao leprozorij, a ovaj u Metkoviću nastao je u odnosno nedavnoj prošlosti, 1905. godine.[1] Podignut je u vremenima kad je izgledalo da je guba nestala. Iščezla je koncem 18. stoljeća. No, iznenada se je pojavila[1] u dolini Neretve krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća.[2] Po svemu sudeći došla je iz susjedne BiH, kamo su ju prenijeli osmanski vojnici[1]; područje Cazina je poznato endemsko područje gube.[3] Austrijska Kraljevina Dalmacija imala je početkom 20. st. tek 7 gubavaca,[1] a u cijeloj Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća bilo je 17 registriranih slučajeva.[3] Prvih par gubavaca iz neretvanskog kraja umro je 1902. godine.[2] Radi sprječavanja širenja bolesti, namjesništvo je iz Zagreba zapovijedilo pronaći mjesto za leprozorij kamo bi smjestili sve gubavce iz Kraljevine Dalmacije. Lokacija je nađena na 2 km od ondašnjeg grada na predjelu Pavlovači.[1] Izbor doline rijeke Neretve kao lokaliteta izolacije leproznih još je jače pridonijela izreci „Dolina Neretve od Boga prokleta“[3], jer su njome često harale malarija, a u 19. stoljeću kuga 1827., dvaput kolera, 1854. i 1886. te koncem 19. stoljeća i guba.[2]:105. Zbog nemoći ondašnje medicine, nagrđenosti bolesnika i lakoće širenja te time i ubijanja normalna društvenog i gospodarstvenog života, bolesnici od gube bili su stigmatizirani, a sam kraj s takvim bolesnicima bio je tijekom povijesti obilježen nerazvijenošću, siromaštvom i bolestima.[3] Leprozorij je podignut 1905. godine. Tu su bile bolesničke sobe, ambulanta i kapelica.[1] Građevine su bile prizemnice od oko 115 m2 i 62 m2. U krugu leprozorija gubavci su se mogli baviti uzgojem povrtnih kultura za osobne potrebe. U leprozoriju je tijekom vremena bilo osam bolesnika iz triju obitelji. [3] Svećenik je bolesnicima davao sv. pričest pincetom. Većina bolesnika umrla je 1925. godine.[1] Zbog maloga broja preostalih bolesnika leprozorij je zatvoren, a ostatak bolesnika prebačen u Sarajevo.[2] Zatvaranjem leprozorija službeno je iskorijenjena guba u Hrvatskoj.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Jeste li znaliInačica izvorne stranice arhivirana 19. rujna 2020. Grad Metković. Pristupljeno 13. rujna 2020. Arhivirano 13. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Žarko Dugandžić: Smrtnost u općini metković od 1850. do 1918. godine, na temelju matičnih knjiga umrlih Hum XI (2016.) 16. str. 105.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Željko Cvetnić: Lepra – “smrt prije smrti”, zoonoza koja još uvijek prijeti (*) Portal Veterina. 26. studenoga 2014. Arhivirano. Pristupljeno 24. rujna 2020.