Guba
Guba, lepra ili Hansenova bolest (grč. λέπι, riblje krljušti) jest zarazna bolest koju uzrokuju bakterije Mycobacterium leprae i Mycobacterium lepromatosis. Postoje dvije vrste gube: tuberkuloidna i lepromatozna. Poznata je od antičkog doba, kada je bila zdravstveni problem u drevnoj Kini i Indiji.
Uzrok gube su bakterije Mycobacterium leprae i Mycobacterium lepromatosis. Prvu je otkrio 1873. Gerhard Armauer Hansen. Simptomi su bijele lezije na kojima se ne osjeća bol. Bakterija napada živce ruku, nogu i lica. Može uzrokovati sljepoću i oduzeti sposobnost pomicanja ruku i očnih kapaka. Na kraju, dovodi do deformacija koje se često povezuju s gubom. Oslabljeni su osjeti za hladnoću, toplinu i bol, te se rane mogu zagnojiti i inficirati. Vrijeme inkubacije ove bolesti traje od nekoliko mjeseci do 40 godina. Za liječenje gube koristi se više antibiotika, od kojih je najpoznatiji dapson. Guba je iskorijenjena u Europi, ali zato predstavlja problem u Indiji, Brazilu i Africi. 2004. je u Indiji pronađeno 400 000 novih slučajeva.[nedostaje izvor]
U Indiji se simptomi gube spominju u svetoj knjizi Atharva-veda. Tekst iz drevne Kine napisan na bambusu, opisuje kako guba uzrokuje i gubitak kose. U srednjem vijeku neki su gubu opsivali kaznom za grijehe, tvrdeći da su bolesnici kažnjeni za preljub, a takvo mišljenje je moglo nastati zbog sifilisa, jer je ta bolest tada bila znana kao guba, a također uzrokuje mrlje na koži. Zbog ovakvih tvrdnji gubavce se smatralo pohotnima. Perzijski filozof Avicena rekao je da je guba rak cijelog tijela, a prema tome je rak guba jednog dijela tijela.
Guba je stoljećima harala Europom pa i hrvatskim zemljama. U Dalmaciji je tako svaki veći grad imao svoj leprozorij. Krajem 18. st. guba je iščezla, da bi se iznenada pojavila u 19. st. Najvjerojatnije je došla iz susjedne Bosne, kamo su je donijeli turski vojnici. Početkom 20. st. u Dalmaciji je bilo svega 7 gubavaca. Da bi se spriječilo širenje bolesti namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača podignut je 1905. leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. i zatvaranjem leprozorija službeno je iskorijenjena guba u Hrvatskoj. Zanimljivo je da se u župnom uredu sv. Ilije u Metkoviću čuva pinceta kojom je svećenik davao Svetu Pričest bolesnicima.[1]
U Bibliji se guba prvi put spominje kod Mojsija, kojemu se Jahve ukazao u plamtećem grmu, učinivši da Mojsijeva ruka bude "bijela kao snijeg". Mojsije se oženio strankinjom pa su mu njegov brat Aron i sestra Mirjam prigovarali. Jahve je kaznio Mirjam gubom, ali se Mojsije molio za nju i ona je ozdravila, no tek nakon deset dana. U Levitskom zakoniku navodi se da se bolesnik mora pokazati Aronu koji bi ga pregledao i zaključio je li u pitanju guba. Ako bi Aron proglasio čovjeka bolesnim, on bi napustio zajednicu te je morao vikati: "Nečist!", kako bi ga se moglo prepoznati. Kralj Uzija kažnjen je gubom jer je pokušao prinijeti žrtvu, što su smjeli samo svećenici. Kad je napao svećenika, svjetlost mu je obasjala lice te je obolio, a do kraja života je živio u odvojenoj kući. U Novom zavjetu Isus je dva puta ozdravio gubavce: prvi put je ozdravio samo jednog čovjeka, a drugi put njih desetoricu. Devetorica su otišla bez zahvale; samo je jedan gubavac, Samarijanac, zahvalio Isusu.
Kolonije gubavaca ili leprozoriji osnivani su kako bi oboljeli mogli živjeti te bi se o njima brinulo. Kad je lijek za lepru pronađen 1982., kolonije su zatvarane. Najpoznatije su kolonije bile:
- Otok Culion, Filipini
- Kalaupapa, Havaji
- Spinalonga, Grčka
- Carville, SAD
- Zoquiapan, Meksiko
- Derby, Australija
- ↑ Jeste li znali Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. rujna 2020. (Wayback Machine) Grad Metković. Pristupljeno 13. rujna 2020. Arhivirano 13. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi guba |