Vidi kôd stranice Litopon

{{Infookvir kemijski spoj
| formula                = BaSO<sub>4</sub> + ZnS
| slika                  = Litopon 1.png
| slika_opis             = 
| slika1                 = 
| slika_opis1            = 
| IUPAC nomenklatura     = Litopon
| ostala imena           = Vitriol bijela boja
| CAS                    = 1345-05-7
| EC                     = 215-715-5
| UN                     = 
| RTECS                  = 
| molarna masa           = 330,80 g·mol<sup>−1</sup> 
| molekulska masa        = 
| izgled                 = Bijeli prah
| gustoća                = 4,36 g·cm<sup>−3</sup>
| tališteK               = 
| tališteC               = ZnS > 1 180°C <br> BaSO4 > 1 350 °C
| vrelišteK              = 
| vrelišteC              = 
| tlak para              = 
| topljivost             = Netopiv
| dipolni moment         = 
| slika2                 =
| slika_opis2            = 
| oblik molekule         = 
| izvor znkops           = 
| znakovi opasnosti      = Opasan ako se udahne ili proguta.
| NFPA 704               = {{NFPA 704 |H = 1 |F = 0| R = 1}}
}}

'''Litopon''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''litos'': kamen + ''πόνος'': posao, rad) je [[bijeli pigment]], ne[[otrov]]an, na [[svjetlost]]i postojan, dobre pokrivne moći. U uporabu je ušao 1870-ih kao zamjena za olovni karbonat ([[olovno bjelilo]]) neprikladan zbog otrovnosti, koji se do tada koristio za pripravu bijelih boja. Litopon se sastoji od [[barij]]eva sulfata i [[Cinkov sulfid|cinkova sulfida]], a dobiva se taložnom reakcijom barijeva sulfida i cinkova sulfata, odvajanjem taloga [[Filtracija|filtracijom]] te prženjem na 600 °C. Iako se sve više nadomješta [[Titanijev dioksid|titanijevim dioksidom]], litopon i danas služi za [[pigment]]iranje boja i lakova ([[nalič]]a), kože, gume, plastike, tiskarskih boja, voštanoga platna, linoleuma, papira i drugog.<ref> '''litopon''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36828] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 22. 6. 2020. </ref>

== Svojstva i osobine ==

U uporabu je ušao 1870-ih kao zamjena za [[Olovo|olovni]] karbonat (neprikladan zbog otrovnosti), koji se do tada rabio za pripravu bijelih boja. Litopon se sastoji od [[Barijev sulfat|barijeva sulfata]] i cinkova sulfida. Dobiva se taloženom reakcijom barijeva sulfida i cinkova sulfata, odvajanjem taloga filtracijom te prženjem na 600&nbsp;°C.

== Uporaba ==
Iako se sve više nadomješta titanijevim oksidom, litopon i danas služi za pigmentiranje boja i lakova, kože, gume, plastike, tiskarskih boja, linoleuma, voštanoga platna, linoleuma, papira i drugog.

== Litopon kao pigment ==
{{glavni|Bijeli pokrivni pigment}}

Pod litoponom se razumije bijeli pigment nastao istodobnim taloženjem (koprecipitacijom) [[cinkov sulfid|cinkovog sulfida]] i [[Barijev sulfat|barijevog sulfata]]. Njihova ekvimolarna smjesa s jednadžbom ZnS∙BaSO<sub>4</sub> sadrži, s obizrom na ukupnu masu, 29,4% ZnS i 70,6% BaSO<sub>4</sub>. Kako optička svojstva te smjese ovise u prvom redu o cinkovom sulfidu, proizvode se i vrste litopona u kojima je njegov maseni udjel mnogo veći (i do 60%). Dakle litopon se proizvodi taložnom reakcijom iz otopine cinkovih soli (cinkov sulfat) i [[barij]]evog sulfida:

:<math> \mathrm{Zn^{2+}} + \mathrm{SO_4^{2-}} + \mathrm{Ba^{2+}} + \mathrm{S^{2-}} \rightarrow \mathrm{ZnS}+ \mathrm{BaSO_4} </math> 

[[Otopine|Otopina]] cinkovog sulfata pripravlja se i pročišćuje jednako kao i za proizvodnju pigmenta cinkovog sulfida, dok se barijev sulfid dobiva redukcijom minerala barita [[koks]]om. Da bi se proizveo litopon s više cinkovog sulfida (više od 30%), u otopinu se prilikom taloženja dodaje višak cinkovih iona u obliku cinkovog klorida. Istaloženi sirovi litopon kalcinira se na temperaturi oko 700 °C da se postigne potrebna veličina čestica i da proizvod poprimi svojstva pigmenta. U smjesu se prije kalciniranja dodaju i male količine [[kobalt]]nih [[soli]] koje stabiliziraju cinkov sulfid na visokoj temperaturi tako da on ne posivi. 

Litopon je u upotrebi kao bijeli pigment već više od 170 godina i tek je u zadnje vrijeme potisnut titanijevim dioksidom. Pokrivna mu je moć oko 20% slabija od pokrivne moći titanijevog dioksida, ali [[nalič]]ima daje veću otpornost prema [[Abrazija|abraziji]]. Slično kao i za cinkov oksid, kvaliteta litopona označuje se takozvanim pečatima. Maseni udjel cinkovog sulfida u crvenom pečatu iznosi 30%, u zelenom 40%, a u srebrnom 60%, pa se u tom smislu povećava i kvaliteta litopona. Proizvodi se i smjesa litopona i titanijevog dioksida u omjeru ZnS : BaSO<sub>4</sub> : TiO<sub>2</sub> = 60 : 25 : 15.

Naknadnom površinskom obradom litopon poprima posebna svojstva o kojima ovisi njegova tehnička primjena. Odlikuje se dobrom pokrivnom moći, svjetloćom i čistoćom tona, dobrim reološkim svojstvima, dobro se podnosi sa svim obojenim pigmentima i ne zahtijeva mnogo veziva. To ga čini vrlo cijenjenim bijelim pigmentom u industriji boja i lakova, posebno za temeljne boje, [[Kit (materijal)|kitove]] i mase za unutarnju primjenu. Osim togam litopon se mnogo upotrebljava i kao pigment za vanjske i unutarnje disperzijske boje, a manje se primjenjuje u proizvodnji zidarskih boja koje se nanose na žbuku i [[beton]], za pigmentiranje plastičnih masa, u proizvodnji tiskarskih boja, slikarskih boja, kozmetičkih proizvoda i tako dalje.<ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}
* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], Broj 6 (Kn-Mak), str. 604. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2004.g. {{ISBN|953-6036-36-3}}


[[Kategorija:Kemijski spojevi]]
[[Kategorija:Pigmenti]]