Ljekoviti sipan
| Ljekoviti sipan | |
|---|---|
 H. officinalis, ilustracija. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Hyssopus |
| Vrsta: | H. officinalis |
| Dvojno ime | |
| Hyssopus officinalis L., 1753 | |
| Baze podataka | |
Ljekoviti sipan (miloduh, izop, lat. Hyssopus officinalis), biljka je iz roda Izopa (Hyssopus), udomaćena u Južnoj Europi, Srednjem Istoku, te u području koje okružuje Kaspijsko jezero. Od davnine se koristi kao ljekovita i začinska biljka,više ga se puta spominje u Bibliji. Kod nas je ljekoviti sipan razmjerno rijetka biljka,ima ga na nekoliko lokaliteta na sjevernom,te srednjem Velebitu. Okus mu je kombinacija metvice i anisa. Najlakše ga je nabaviti u suhom obliku pripremljenom za čaj, jer se rijetko prodaje svjež.
Hyssopus officinalis L. višegodišnji je aromatični polugrm iz porodice usnača (Lamiaceae). Iz debele odrvenjele podloge razvija brojne uspravne, jako razgranate stabljike visoke najčešće 20–50, katkad do 80 cm. Stabljike su četverobridne, uzdužno izbrazdane i kratko dlakave, a stariji dijelovi pri osnovi odrvenjuju.[1]
Listovi su gotovo sjedeći, linearni do lancetasti ili obrnuto lancetasti, dugi 1–4 cm i široki 2–7 mm. Cijela su ruba, prema osnovi suženi, na vrhu šiljasti do tupi, goli ili vrlo kratko dlakavi te posuti sitnim žlijezdama. Rub im je često blago podvijen i obrastao sitnim krutim dlačicama. U pazušcima većih listova često se razvijaju skupine manjih listova. Čitava biljka izrazito je aromatična.[1]
Cvjetovi se razvijaju po tri do sedam u prividnim pršljenovima u pazušcima gornjih listova. Ti su pršljenovi najčešće jednostrano raspoređeni i zajedno oblikuju zbijen ili rahli završni klas dug oko 4 cm, katkad razgranjen u metličasti cvat dug do 10 cm. Cvjetne stapke kratke su, a pricvjetni listovi linearno-šilasti i dulji od njih.[1]
Čaška je cjevasta, duga približno 6–8 mm, izvana gola ili kratko dlakava i posuta žlijezdama. Završava s pet uskih, trokutastih i dugo ušiljenih zubaca. Vjenčić je najčešće modar do ljubičastomodar, rjeđe bijel, dug 8–12 mm. Dvousnat je: gornja je usna uspravna i dvorežnjevita, a donja raširena i trorežnjevita, sa srednjim režnjem širim od bočnih.[1]
Prašnika ima četiri; prednji par znatno strši iz cijevi vjenčića. Plodnica je gola. Plod se raspada na četiri smeđa oraščića duga oko 2,5 mm, usko jajasta do duguljasta, sitno bradavičasta i sluzava nakon vlaženja.[1]
Vrsta je podrijetlom iz Euroazije, a unesena je i udomaćena u brojnim drugim područjima. Raste na sunčanim, suhim i kamenitim mjestima. Cvate uglavnom od srpnja do listopada.[1]
Nadzemni dio miloduha bere se i suši u vrijeme cvatnje te se kao biljna droga naziva Hyssopi herba. U tradicionalnoj biljnoj medicini od njega se priprema čaj koji se rabi za ublažavanje kašlja, osobito kod astmatičnih tegoba, te protiv grčeva. Zbog sadržaja gorkih tvari upotrebljava se i za poticanje teka, a pripisuje mu se i djelovanje na snižavanje povišenoga krvnog tlaka. Te navode najbolje je predstaviti kao tradicionalnu uporabu, a ne kao klinički potvrđeno liječenje.[2]
Nadzemni dijelovi sadržavaju približno 0,15–1 % eteričnog ulja, kao i manje količine smole, tanina, jabučne kiseline i šećera. Eterično ulje zelenkastožute je boje, a među njegovim sastojcima navode se pinen i pinokamfen. Upotrebljava se u proizvodnji likera, konzerviranih i suhomesnatih proizvoda te u kozmetičkoj industriji.[2]
Ekstraktu miloduha pripisuje se djelovanje protiv znojenja te antifungalna svojstva, zbog čega se primjenjuje u pojedinim kozmetičkim pripravcima. Osušena biljka gorkasta je i aromatična pa služi i kao začin za poboljšavanje okusa mesnih prerađevina i gotovih jela. Za dobivanje suhe droge biljka se kosi na početku cvatnje, kada je sadržaj eteričnog ulja najveći.[2]
H. officinalis.
H. officinalis.
H. officinalis.
H. officinalis.
H. officinalis.
H. officinalis, plodovi.
H. officinalis, mlada biljčica.
_Hyssopus_officinalis_-香港嘉道理農場_Kadoorie_Farm,_Hong_Kong-_(9200929150).jpg)
