Ljudska lubanja

Ljudska lubanja (lat. cranium) oslonjena je na vrh kralježnice, ovalnog je oblika i šira straga nego sprijeda. Sastavljena je od niza plosantih i nepravilnih kostiju koje su sve, izuzev donje čeljusti, nepomično uzglobljene.
Sastoji se od dvaju dijelova:
- neurokranij (lat. neurocranium)[1] u kojemu je smješten i zaštićen mozak, čini 8 kostiju:
- zatiljna kost (os occipitale)
- 2 tjemene kosti (os parietale)
- čeona kost (os frontale)
- 2 sljepoočne kosti (os temporale)
- klinasta kost (os sphenoidale)
- rešetnica (os ethmoidale)
- kostur lica (lat. splanchnocranium ili viscerocranium), čini 14 kostiju:
- 2 nosne kosti (os nasale)
- 2 gornje čeljusti (maxilla)
- 2 suzne kosti (os lacrimale)
- 2 jagodične kosti (os zygomaticum)
- 2 nepčane kosti (os palatinum)
- 2 donje nosne školjke (concha nasalis inferior)
- raonik (vomer)
- donja čeljust (mandibula)
Donja nosna školjka, suzne kosti, nosne kosti i raonik se zbog svog razvoja također mogu smatrati kostima neurokranija.
Jezična kost (os hyoideum) [2]smještena je u korijenu jezika i svezama pričvršćena za lubanju.
Kosti lubanje međusobno su čvrsto povezane u čahure koje štite mozak. Na potiljačnoj kosti nalaze se otvori kojim je lubanjska šupljina povezana s kralježničkim kanalom. S obje strane potiljačnog otvora nalaze se zglobne jabučice, koje su uzglobljene sa zglobnim čašicama prvog pršljenja kralježnice.
- ↑ moždani dio lubanje | Struna | Hrvatsko strukovno nazivlje. struna.ihjj.hr. Pristupljeno 12. veljače 2024.
- ↑ Krmpotić Nemanjić, Jelena. Anatomija čovjeka
Ovaj je članak vjerno prenesen iz XX. izdanja Anatomije ljudskog tijela Henryja Graya koje je u javnom vlasništvu. Iako je prilagođen službenom anatomskom nazivlju, budući da se radi o izdanju iz 1918., zastarjeli podaci nisu isključeni. Slobodno ispravite svaku netočnost na koju naiđete.