Lukovica (biljke)
U botanici, lukovica je strukturno kratka stabljika s mesnatim listovima ili bazama listova[1] koji služe kao organi za skladištenje hrane tijekom mirovanja. (U vrtlarstvu se biljke s drugim vrstama organa za skladištenje također nazivaju " ukrasne lukovičaste biljke " ili samo "lukovice".)
Opis[uredi | uredi kôd]
Osnove listova lukovice, također poznate kao ljuske, općenito ne podupiru lišće, ali sadrže rezerve hrane kako bi biljka preživjela nepovoljne uvjete. U središtu lukovice nalazi se vegetativna točka rasta ili nerašireni cvjetni izdanak. Baza je formirana reduciranom stabljikom, a rast biljke odvija se iz ove bazalne ploče. S donje strane baze izbija korijenje, a s gornje nove stabljike i listovi. Tunikatne lukovice imaju suhe, opnaste vanjske ljuske koje štite kontinuiranu laminu mesnatih ljuski.[2] Sve vrste iz rodova Allium, Hippeastrum, Narcissus i Tulipa imaju lukovice s plaštem. Lukovice bez plašta, kao što su vrste Lilium i Fritillaria, nemaju zaštitnu tuniku i imaju labavije ljuske.[3]
Lukovičaste biljke prolaze kroz vegetativne i reproduktivne faze rasta; lukovica naraste do veličine cvatnje tijekom vegetativne faze, a biljka cvjeta tijekom reproduktivne faze. Određeni uvjeti okoline potrebni su za pokretanje prijelaza iz jedne faze u drugu, kao što je prijelaz iz hladne zime u proljeće.[2] Nakon završetka razdoblja cvatnje, biljka ulazi u razdoblje lišća od oko šest tjedana tijekom kojeg vremena biljka apsorbira hranjive tvari iz tla i energiju od sunca za postavljanje cvijeća za sljedeću godinu. Lukovice iskopane prije završetka razdoblja lišća neće cvjetati sljedeće godine, ali bi trebale normalno cvjetati u sljedećim godinama.[4]
Biljke koje stvaraju lukovice[uredi | uredi kôd]
Biljke koje tvore podzemne skladišne organe, uključujući lukovice, kao i gomolje i izdanke, nazivaju se geofiti. Neke epifitske orhideje (obitelj Orchidaceae) tvore nadzemne skladišne organe zvane pseudolukovice, koje površno nalikuju lukovicama.
Gotovo sve biljke koje tvore prave lukovice su jednosupnice, a uključuju:[4]
- Zvanika (Amaryllis), Krinum (Crinum), Viteška zvijezda (Hippeastrum), Sunovrat (Narcis) i nekoliko drugih članova obitelji amaryllis Zvanikovke (Amaryllidaceae). To uključuje luk, češnjak i druge lukove, članove potporodice Amaryllid Allioideae.
- Ljiljan, tulipan i mnogi drugi članovi obitelji ljiljana Ljiljanovke (Liliaceae).
- Dvije skupine vrsta perunika, obitelj perunikoviki (Iridaceae): podrod Xiphium ("nizozemske" perunike) i podrod Hermodactyloides (minijaturne perunike iz "kamenih vrtova").
Cecelj (Oxalis), iz obitelji Ceceljevki (Oxalidaceae), jedini je rod dvosupnica koji daje prave lukovice.[5]
Mala lukovica[uredi | uredi kôd]
Male lukovice mogu razviti ili razmnožiti veliku lukovicu. Ako se formira jedna ili više lukovica srednje veličine koje zamjenjuju izvornu lukovicu, nazivaju se lukovice za obnavljanje.[6] Lukovice za povećavanje su male lukovice koje se razvijaju ili na svakom od listova unutar lukovice ili na krajevima malih podzemnih stabljika povezanih s izvornom lukovicom.[6]
Neki ljiljani, kao što je tigrasti ljiljan Lilium lancifolium, formiraju male lukovice u pazušcima listova. Nekoliko članova obitelji luka, Alliaceae, uključujući Allium sativum (češnjak), oblikuje lukovice u svojim cvjetnim glavicama, ponekad kad cvjetovi venu, ili čak umjesto cvjetova. Takozvani stablasti luk (Allium × proliferum) formira male lukove koji su dovoljno veliki za kiseljenje.
Neke paprati, poput Asplenium bulbiferum, proizvode nove biljke na vrhovima pera lišća koje se ponekad nazivaju lukovicama.
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Lukovice se stvaraju u pazušcima listovaLilium lancifolium -
Nicanje lukovica divljeg češnjaka (Allium vineale). -
Allium × proliferum umjesto cvjetova formira grozdove malih lukovica
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Bell, A.D. 1997. Plant form: an illustrated guide to flowering plant morphology. Oxford University Press, Oxford, U.K.
- ↑ a b Mishra, S.R. 2005. Plant Reproduction. Discovery Publishing House. str. 120–125. ISBN 978-81-7141-955-5
- ↑ Ellis, Barbara W. 2001. Bulbs. Houghton Mifflin Harcourt. str. 3. ISBN 978-0-618-06890-6
- ↑ a b Advances in bulb crops (PDF). Department of Agriculture, Andhra University, Visakhapatnam, Andhra Pradesh, India.
- ↑ Oberlander, K. C.; Emshwiller, E.; Bellstedt, D.U. & Dreyer, L.L. 2009. A model of bulb evolution in the eudicot genus Oxalis (Oxalidaceae). Molecular Phylogenetics & Evolution. 51 (1): 54–63. doi:10.1016/j.ympev.2008.11.022. PMID 19070669
- ↑ a b Bell, A.D. 1997. Plant form: an illustrated guide to flowering plant morphology. Oxford University Press. Oxford, U.K..
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lukovica (biljke) |