Korijen (biljke)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Wurzeln am Berghäuser Altrhein, Speyerer Auwald.JPG

Korijen je jedan od tri osnovna organa kopnenih biljaka.

Služi učvrščivanju izdanka i opskrbljivanju biljke vodom i mineralnim tvarima iz tla.

Razvija se iz klicinog korijenka, prilikom klijanja sjemenke.

Pri vrhu korijena su korijenove dlačice - žive stanice koje služe upijanju vode iz tla. Taj se proces naziva osmoza. Trajnost korijenovih dlačica je nekoliko dana, a na mjestu stare uvijek se razvija nova.

Korijen raste u dužinu pomoću tvornog staničja koje se nalazi na vrhu korijena. To su vrlo nježne tvorne stanice koje zaštićuju stare, već obamrle stanice koje čine korijenovu kapu.

Korijen


Ovakav korijen se razvija u glavni korijen i bočne ogranke i zove se pravi korijen, a imaju ga sve golosjemenjače i dvosupnice. Naprotiv, u papratnjača i jednosupnica korijen nema sposobnost rasta u debljinu. Kod njih se razvija čupavo korijenje (adventivno). Parazitske i poluparazitske biljke (npr. Imela, Viscum album L.) nemaju razvijen korijen, nego posebne sisaljke koje se nazivaju haustorije, pomoću kojih se pričvršćuju za domadara i sišu hranjive tvari.

Na površini korijena nikada nema kutikule. Dužina korijena ovisi o vrsti i uvjetima u kojima biljka živi.



RAZGRANJENJE KORIJENA povećava dužinu i površinu korijena te omogućuje rast u različitim smjerovima i bolju dostupnost vodi i mineralnim tvarima.

GLAVNI KORIJEN

a) nastaje iz klicinog korijenka (lat. radicula)

b) ortotropan (raste okomito u odnosu na površinu zemlje

c) pozitivno geotropan (raste u smjeru djelovanja sile teže)

BOČNI OGRANCI

a) razvijaju se uvijek pod određenim kutem u odnosu na glavni korijen (karakteristika vrste/kultivara)

b) tanji su od glavnog korijena

c) manje su osjetljivi na djelovanje sile teže

d) plagiotropni rast (pružaju se paralelno s površinom tla)  

Vrste korijena s obzirom na razgranjenje

1.HOMORIZNO/ADVENTIVNO KORIJENJE Još se naziva i čupavo korijenje. Sastoji od više jednakih bočnih ogranaka. Nalazimo ga kod od jednosupnica i papratnjača (ne rastu sekundarno u debljinu). Adventivno korijenje može biti: spremišno adventivno korijenje– povećava parenhim repasto (mrkva, repa) – dvogodišnje biljke: 1 g. vegetativna, 2 g. generativno gomoljasto (dalije) – vegetativno razmnožavanje pomoću adventivnih pupova                                   

stabljično adventivno korijenje - bršljan – prijanjanje uz podlogu - fikus, monstera – zračno korijenje (upija atmosversku vodu - na vrhu korijenove dlačice). Kod velikih fikusa ima ulogu potpore (štake) - vrba, jagoda, magnolija – vegetativno razmnožavnje - reznicama

lisno adventivno korijenje - afrička ljubica, begonija – vegetativno - bagrem, šljiva – pravi bočni ogranak razvija izdanak iz korijenovog pupa

kod tropskih epifita razvijaju se trnovi koji su homologni korijenu

kontraktilno – skraćeno do 70% tako da se nad zemljom razvija rozeta (maslačak)

asimilacijsko – kod epifita - živi na drugoj biljci ali korijen uzima samo vodu donjim dijelom, a gornjim fotosintetizira (orhideje)

2. ALORIZNO KORIJENJE = Glavni korijen + bočno korijenje.

To je razgranjeni sustav sa akropetetalnim slijedom (najmlađe bočno krijenje je ono najbliži vrhu glavnog korjiena).

Bočni ogranci nastaju endogeno iz pericikla, a višekratnim grananjem pokrivaju čitavu površinu tla.

3. VILIČASTO KORIJENJE

Još se naziva i dihotomsko korijenje, a nalazimo ga kod crvotočina (npr. Selaginela sp.).

Nastaje tako da se vegetacijski vršak korijena podijeli na dva vrška, a iz svakog tog nastalog vrška razvija se jedan ogranak.

Ta oba ogranka jednako su duga i dobro razvijena. Ovo je vrlo rijedak tip razgranjenja