Lydia Scheuermann-Hodak

Izvor: Wikipedija

Lydia Scheuermann-Hodak, hrvatska književnica, dramatičarka, pripovjedačica, auktorica kazališnih komada, kratkih priča i romanopisac iz Osijeka.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodila se je u Srijemu. Odrasla je na pustari Vrbiku, u raskošnom parku, uz muljevitu Vuku. Pustarski krajobrazi koje je proživjela u djetinjstvu, stara seoska škola u Laslovu ostavile su traga na njenom stvarateljstvu.[1]

Uspjeh je postigla monodramom Slike Marijine koja je izvedena do svibnja 2016. u dvadesetak država na desetak jezika, u brojnim kazalištima i na festivalima. U SAD je uvrštena u mnoge kolegije drama na tamošnjim sveučilištima. Kazališni komadi Lydije Scheuermann-Hodak prevedeni su, izvedeni ili izdani na više jezika: na arapskom, engleskom, farsiju, francuskom, madžarskom, njemačkom, rumunjskom, ruskom i španjolskom jeziku.[1]

Auktorica je romana Zmija oko vrata. Preveden je na na njemački i madžarski, te je objavljen i u zvučnom izdanju za biblioteku slijepih. Napisala je na njemačkom djelo Žena u svilenoj košulji, a u auktorskom prijevodu na hrvatski.[1]

Okušala se i u kratkim pričama. Objavila je zbirku Frezije. Filmskoj je umjetnosti podarila scenarij za cjelovečernji film Korak po korak.[1]

Za kratku priču Pustaraški ćošak dobila je 1. nagradu Dubravko Horvatić za 2015. godinu. Djelo sažima motive iz djetinjstva i života na pustari i uklapa hrvatsku slavonsku priču gotovo cijeloga 20. stoljeća, "koju svojim razornim djelovanjem nisu mogli uništiti ni boljševička revolucija, ni lokalni skojevci, ali ni velikosrpska agresija. Pustara je u ovoj priči stjecište različitih etničkih skupina koje, sljubivši se sa hraniteljicom zemljom, njezinim plodovima i vrijednostima postupno iskristaliziraju današnju hrvatsku naciju. Čak i onda kad pustara stjecajem okolnosti zaraste, njezini je privrženici ne napuštaju, naime oni je svojim povratkom oživotvoruju. Ako nikako drukčije, onda bar u proznoj pripovjedačkoj formi." (Obrazloženje Prosudbenoga povjerenstva za nagradu “Dubravko Horvatić” za prozu)[1]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]