M-77 Oganj

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s M77 Oganj)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
M-77 Oganj
M-77 Oganj Vojske Srbije
M-77 Oganj Vojske Srbije
Vrsta Samohodni višecijevni lanser raketa
Država podrijetla Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
Povijest uporabe
Ratovi Raspad SFRJ
Svojstva
Dužina 8,4 m
Masa 22 400 kg (borbena)
17 300 kg (prazno vozilo)
Brzina 80 km/h
Posada 5
Kalibar 128 mm
Borbeni komplet 64 rakete
Domet 21 000 m/40 000m/52 000m
Vjerojatno skretanje po pravcu na maksimalnom dometu ~170 m
Vjerojatno skretanje po daljini na maksimalnom dometu ~125 m

M-77 Oganj je jugoslavenski samohodni višecijevni lanser raketa čiji je razvoj trajao od 1968. do 1977. godine. Prototip je prvi put javno prikazan na vojnoj paradi 1975. godine, a serijska proizvodnja otpočela je pet godina kasnije.

Opis[uredi | uredi kôd]

Višecijevni lanser raketa postavljen je na vozilo FAP-2026 BDS/A s posebno izvedenom platformom. Na zadnjem dijelu platforme ugrađen je lanser s 32 cijevi kalibra 128 mm, čije pokretanje po pravcu i elevaciji obavljaju elektromotori. Polje djelovanja po azimutu je 180°, a vrijeme neophodno za navođenje lansera je manje od 45 sekundi. Sustav za pokretanje po visini osigurava postizanje maksimalne elevacije od 50° za manje od 70 sekundi. Za nivelaciju (dovođenje u vodoravni položaj) lansera koristi se posebni sustav, čiji je opseg rada +/– 6° po uzdužnoj i +/– 10° po poprečnoj osi, a vrijeme niveliranja po obje osi je oko 20 sekundi.

Pri gađanju i dopunjavanju lansera, sustav za oslanjanje vozila se isključuje pomoću četiri stope. Vrijeme spuštanja stopa do maksimalnog položaja je manje od 18 sekundi.

Na prednjem dijelu platforme (iza kabine vozila) nalazi se punjač s 32 rezervne rakete. Punjač osigurava poluautomatsko punjenje lansirnih cijevi za nešto više od tri minute. Vrijeme potrebno za lansiranje dva punjenja (64 rakete) s istog vatrenog položaja iznosi 6,5 minuta.

Platforma s lanserom ima sklopiv sustav za zaštitu od meteoroloških utjecaja. Kada je zaštita navučena, vozilo M77 Oganj podsjeća na obični kamion, što doprinosi maskiranju i prikrivanju.

Za gađanje iz višecijevnog lansera raketa koriste se rakete M77, a razvijene su i rakete s kazetnom bojnom glavom s bombicama kombiniranog djelovanja i rakete s kazetnom bojnom glavom s protutenkovskim minama. U bojnu glavu razorne rakete ulivene su 2562 čelične kuglice mase 0,103 kg i 430 kuglica mase 0,443 kg. Dimenzije lijevka na cilju iznose 2,10 x 0,35 m. Raketni motor radi 1,82 s i za to vrijeme ubrza raketu do 750 m/s. Maksimalni domet je 21.000 m.

Za samoobranu od napada iz zračnog prostora, Oganj je naoružan protuzrakoplovnim mitraljezom kalibra 12,7 mm Browning M2HB ili M87 NSVT, postavljenim na krov kabine vozila. Za obranu od napada sa zemlje, posada uz osobno naoružanje na rasplaganju ima i ručni bacač M79 Osa.

Sustav M77 Oganj je korišten u ratnim sukobima na teritoriji bivše SFRJ.

Modernizacija[uredi | uredi kôd]

Digitalizovan M-17 Oganj sa modularnim kontejnerom Srpske Vojske .
Nova nevođena raketa "Grad 2000" 122 mm dometa 40 km Srpske Vojske.
Prototip SVLRM Tamnava 262/122mm dometa 70 km Srpske Vojske. Također, izraelska kompanija "Elbit" razvija digitalizovane univerzalne lansirne platforme.[1]
Prototip modularnog LRSVM M-18 Oganj Srpske Vojske na čijoj univerzalnoj platformi su postavljeni lanser nevođenih raketa 122 mm „Grad" i lanser vođenih raketa "Alas". Smatra se da će modularni "Oganj" sa vođenim i nevođenim raketama nakon Nore B-52 predstavljati novi izvozni adut odbrambene industrije.

Vojno-tehnčki institut iz Beograda započeo je 2011. godine rad na razvoju samohodnog modularnog višecijevnog lansera MORAVA koji je uspješno okončan 2015. godine, a na čijoj platformi vozila moguće je postaviti zasebno ili kombinovano lansere nevođenih raketa različitog kalibra.[2] Usporedo, radilo se na usavršavanju nevođene rakete „Grad 2000" dometa 40 km kao i na razvoju vođene protivoklopne rakete „Alas" čije uspјešno opitovanje dovijelo do rada na razvoju modularnog "LRSVM M-18 Oganj" koji će biti u stanju da ispaljuje sve nevođene rakete različitog kalibra, ali i vođene rakete. Projektovan kao modularna, laka i univerzalana platforma vozila pogonske grupe 6x6 na kojoj je moguće postaviti zasebno ili kombinovano lansere 128 mm M-63 Plamen, 128 mm M-77 Oganj, 122 mm „Grad" i „Alas" i ispaljivati nevođene rakete „Plamen S" dometa 12,6 km, „M-77 Oganj" dometa 21 km i 122 mm „Grad 2000" dometa 40 km, kao i vođenu raketu „Alas" koristeći digitalizovane sisteme i autonomni INS (inercioni navigacioni sistem).[3][4] Osim toga, radi se na razvoju nevođene rakete dometa 50 km.[5]

Korisnici[uredi | uredi kôd]

M-77 Oganj s navučenom ceradom

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Elbit Systems/ PULS
  2. Domaća univerzalna lansirna platforma - LRSVM MORAVA (Magazin Odbrana, Arsenal br. 98, Mira Švedić, 15.02.2015.)
  3. Modernizovana raketna artiljerija (RTS, 18. jun 2020.)
  4. Kako funkcioniše ALAS: Minimalna mogućnost "kolateralne štete" (B92, 21.09.2020.)
  5. Završna faza testiranja modularnog "Ognja", uspešno gađanje na više od 10 kilometra (RTS, 02.09.2020.)