Makran

Makran (perz./urdu مکران) je polupustinjski obalni pojas na jugu pokrajine Baludžistan u današnjem Iranu i Pakistanu,^[1] a proteže se uz obale Arapskog mora i Omanskog zaljeva. Prepostavlja se kako termin Makran ili Makkuran potječe od perzijskog naziva Mahi khoran što znači „oni koji jedu ribu“ (Mahi = riba + khor = jesti).^[2]

Uski obalni pojas nalazi se uz padine okolnih planina. Od 1000 km obale, 750 km pripada Pakistanu. Područje je izrazito suhe klime odnosno s vrlo rijetkim padalinama, dok je samo djelomično naseljen. Većina stanovništva regije živi u malenim lukama kao što su gradovi Čabahar, Gwatar, Jiwani, Gwadar, Pasni i Ormara, te u brojnim ribičkim selima.

Pakistanska vlada trenutačno razvija Ormaru kao glavnu vojnu luku odnosno Gwadar kao novu glavnu trgovačku luku, a gradi se i autocesta duž pune makranske obale. Ovi projekti dobili su na značaju prvenstveno zato što je Karači postao prometno usko grlo. Nova vojna luka u Ormari prihvatit će gotovo polovicu pakistanske ratne mornarice, dok će luka u Gwadaru smanjiti gust pomorski promet u dvijema međunarodnim lukama kod Karačija.

Uz obalu Makrana nalazi se samo jedan otok (Astola) koji je nenaseljen, i koji je smješten u blizini grada Pasnija. Obala se može podijeliti na istočni dio kojim dominiraju Laguna|lagune, te zapadni dio zaljevskog karaktera. Glavne lagune su Miani Hor i Kalamat Hor, dok su najvažniji zaljevi Zapadni Gwadar i Gwadar. U zaljevskim područjima nalaze se mangrove šume, te područja za gniježdenje ugroženim vrstama morskih kornjača.