Makso Grossmann
Makso Grossmann (Vukovar, 15. veljače 1893. – Zagreb, 20. veljače 1947.), bio je hrvatski liječnik internist. Začetnik je kliničke farmakologije u Hrvatskoj.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Makso Grossmann rođen je u Vukovaru 1893. godine.[2] Rođen je u židovskoj obitelji. Svršio je realnu gimnaziju u Zagrebu nakon čega se je upisao na Medicinski fakultet u Beču.[2] U Beču je specijalizirao internu medicinu. U Zagrebu radio na Internoj klinici od 1920. do 1928. godine. Nakon toga zaposlio se u Merkurovom sanatoriju kojem je bio voditelj od 1929. do 1941. godine. Dok je bio voditelj, 1938. godine je osnovao prvu srčanu stanicu u ondašnjoj državi.[1] Prvi je ravnatelj sanatorija, otvorenog 5. siječnja 1930. godine.[3] U santoriju je ostao do svibnja 1941. godine kada je emigrirao i neko vrijeme sklonio se je u inozemstvo no 1943. godine Nijemci su ga odveli u Auschwitz koji je preživio.[2] U Auschwitzu je bio, dodijeljen u logorsku bolnicu,[4] do 1944. godine kada ga je oslobodila Crvena armija.[2] Od 1945. do smrti 1947. godine vodio je Interni odjel sanatorija Merkur i ravnatelj sanatorija Merkur.[5]
Bavio se bolestima metabolizma, dijabetesom i kardiologijom.[1] Bio je elektrokardiografije. Proučavao je duljinu životni vijek i medicinske aspekte životnog osiguranja. Predavao je na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu kolegij Suvremeni medicinski problemi u odnosu prema narodnom gospodarstvu.[3]
Umro je u Zagrebu 1947. godine, nakon duge i teške bolesti.
Djela[uredi | uredi kôd]
Napisao je knjige:
- Šećerna bolest = (Diabetes mellitus), 2 sv., Dio 2: Specijalna terapija, Medicinska biblioteka, sv. 6, Nakladom Liječničkog Vjesnika, Karlovac, 1927. (Drugo izdanje knjige Šećerna bolest = (Diabetes mellitus), Medicinska biblioteka, sv. 52-54, Naklada Liječničkog vjesnika, Zagreb, 1935., napisao je s Arpadom Hahnom[6])
- Bubrežne bolesti: II. dio, Medicinska biblioteka, sv. 31-32, Naklada Liječničkog vjesnika, Zagreb, 1932. (suautor Arpad Hahn)[7]
- O debljanju i mršavljenju: kako se regulira tjelesna težina odraslih i djece: s uputama za prehranu i priredbu hrane, Zdravstvena biblioteka Minerve, Minerva, Zagreb, 1934.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Hrvatska enciklopedija Grossmann, Makso, (pristupljeno 29. listopada 2015.)
- ↑ a b c d Prof. dr. A. Hahn, In Memoriam Prim. dr. Makso Grossmann, Liječnički vjesnik, god. LXIX, lipanj - srpanj, 1947., br. 6 - 7, naslovnica, (pristupljeno 17. siječnja 2018.)
- ↑ a b Stella Fatović-Ferenčić, Darija Hofgräff, Stvorena je jedna veoma lijepa ustanova, koja služi svim osiguranicima u slučaju bolesti: Osnutak i razvoj Merkurovog sanatorija u Zagrebu do 1945. godine, Liječnički vjesnik: glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora, rubrika Iz hrvatske medicinske prošlosti, br. 5-6, 2013., str. 175.-176.
- ↑ Prof. dr. A. Hahn, In Memoriam Prim. dr. Makso Grossmann, Liječnički vjesnik, god. LXIX, lipanj - srpanj, 1947., br. 6 - 7, str. 140., (pristupljeno 17. siječnja 2018.)
- ↑ Hrvatski leksikon, I. svezak A-K, Zagreb. 1996., str. 418.
- ↑ Katalog knjižnica Grada Zagreba: Grossmann, Makso, (pristupljeno 17. siječnja 2018.)
- ↑ Knjižnica METELGRAD: grossmann, makso, (pristupljeno 17. siječnja 2018.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Što bi Zagreb bio bez Židova: Oni su gradu dali vodovod, tramvaj i '505 s crtom', jutarnji.hr, 19. veljače 2011. (fotografija Makse Grossmanna, br. 16)