Mangišlak (poluotok)

Koordinate: 43°30′N 52°15′E / 43.5°N 52.25°E / 43.5; 52.25 (WD)
Izvor: Wikipedija
Mangišlak
Poluotok
Zemljovid poluotoka i okolnog područja
Položaj
Koordinate43°30′N 52°15′E / 43.5°N 52.25°E / 43.5; 52.25 (WD)
Država
JezeroKaspijsko jezero
Mangišlak na zemljovidu Kaspijskog jezera
Mangišlak
Mangišlak
Mangišlak na zemljovidu Kaspijskog jezera
Zemljovid

Mangišlak ili Mangghyshlaq ( Kazakh </link> ; rus. Полуостров Мангышла́к) je veliki poluotok koji se nalazi u zapadnom Kazahstanu. Graniči s Kaspijskim jezerom na zapadu i s poluotokom Buzači, močvarnim dijelom glavnog poluotoka, na sjeveroistoku. Tjulenijski arhipelag leži na sjevernim obalama poluotoka.

Područje je između pustinje i polupustinje s oštrom kontinentalnom suhom klimom. Nema ni rijeka ni izvora pitke vode. Geološki gledano, poluotok Mangyshlak je dio visoravni Ustjurt. Na sjeveru se poluotokom protežu tri planinska lanca, sjeverni i južni Aktau te Mangystau, s najvišom točkom koja doseže 555 m.[1] Administrativno, poluotok je u kazahstanskoj oblasti Mangistau. Najveći grad i glavni grad pokrajine je Aktau (bivši Ševčenko).

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Ime poluotoka potječe od Ming Qishlaq, što na turskim jezicima znači "1000 zimskih logora".[2] Ranije je bio poznat i kao Siyāhkūh (Persian...).[3]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Poluotok Mangišlak su 1639. zauzeli Kalmici.[4] Nakon sovjetskog preuzimanja ruskog Turkestana, područje Transkaspijske oblasti, koje je sadržavalo poluotok Mangišlak, prvotno je dodijeljeno Turkestanskoj ASSR . U kolovozu 1920., pod pritiskom kazahstanskih aktivista, Mangišlak je prebačen u Kazahstansku ASSR.[5]

Kartografija[uredi | uredi kôd]

Područje je kartografirao Fedor Ivanovich Soimonov tijekom Kaspijske ekspedicije, koja je istraživala Kaspijsko jezero od 1719. do 1727. [1]

Karta područja poluotoka Mangyshlak s prikazom zaljeva koji ga okružuju.
Karta sjeveroistočnog dijela Kaspijskog jezera s poluotokom Mangyshlak na dnu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Igor S. Zonn, Aleksey N Kosarev, Michael H. Glantz & Andrey G. Kostianoy, The Caspian Sea Encyclopedia, p. 285
  2. Woods, John E. 1999. The Aqquyunlu : clan, confederation, empire. University of Utah Press. Salt Lake City. str. 238. ISBN 0-585-12956-8. OCLC 44966081
  3. de Planhol, Xavier: (1990), CASPIAN SEA i. GEOGRAPHY, Encyclopædia Iranica. Vol.V, Fasc. 1, pp. 48-50
  4. Michael Khodarkovsky. 1. listopada 2006. Where Two Worlds Met: The Russian State and the Kalmyk Nomads, 1600-1771. Cornell University Press. str. 83–. ISBN 0-8014-7340-3
  5. Khalid, Adeeb. 2019. Making Uzbekistan: Nation, Empire, and Revolution in the Early USSR. Cornell University Press. str. 268–269. ISBN 9781501735851. Pristupljeno 12. siječnja 2024. Prenosi Internet Archive. The creation of separate national oblasts for the three main nationalities was written into the Politburo resolution of June 1920 that defined Turkestan’s place in the Soviet state as an important goal of Soviet power in Turkestan. A different kind of pressure came from the demands, increasingly insistent, from Kazakh activists from outside Turkestan. Upon Alash Orda’s defeat, the Kazakh lands of the former Steppe krai were turned into an autonomous Kazakh Republic with its capital at Omsk. In August 1920, the Kazakh-dominated Manghishlaq Peninsula was transferred from Turkestan to the Kazakh Republic.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]