Manmohan Singh

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Manmohan Singh
Manmohan Singh
13. predsjednik vlade Indije
trajanje službe
22. svibnja 2004. – 26. svibnja 2014.
Zamjenik L. K. Advani
Predsjednik A. P. J. Abdul Kalam
Pratibha Patil
Pranab Mukherjee
Prethodnik Atal Bihari Vajpayee
Nasljednik Narendra Modi
Zamjenik predsjednika Povjerenstva za planiranje Indije
trajanje službe
15. siječnja 1985. – 31. kolovoza 1987.
Premijer Rajiv Gandhi
Prethodnik  P. V. Narasimha Rao
Nasljednik P. Shiv Shankar
Indijski ministar financija
trajanje službe
21. srpnja 1991. – 16. svibnja 1996.
Premijer P. V. Narasimha Rao
Prethodnik  Yashwant Sinha
Nasljednik Jaswant Singh
Indijski ministar vanjskih poslova
trajanje službe
6. studenog 2005. – 24. listopada 2006.
Prethodnik  Kunwar Natwar Singh
Nasljednik Pranab Mukherjee
Guverner središnje banke Indije
trajanje službe
15. rujna 1982. – 15. siječnja 1985.
Prethodnik  I. G. Patel
Nasljednik Amitav Ghosh
Rođenje 26. rujna 1932.
Politička stranka Indijski nacionalni kongres
Zanimanje ekonomist, profesor, političar, službenik, socijalni radnik

Manmohan Singh (26. rujna 1932.) je predsjednik vlade Indije od 22. svibnja 2004. do 26. svibnja 2014. godine. Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo 1991. godine dok je bio ministar financija. Rođen je 26. rujna 1932. godine Gahu u Zapadnom Punjabu u današnjem Pakistanu. Član je stranke Indijski nacionalni kongres. Prvi je Sikh, koji je postao predsjednik vlade.

Ekonomist je po zanimanju i jedno je vrijeme radio u MMF-u. Magistrirao je 1954. godine u Chandigarhu u Punjabu. Ponovo je diplomirao u Cambridgeu 1957. godine, a doktorirao je 1962. godine u Oxfordu. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u UN-u, MMF-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar financija u vladi Narasimha Raoa i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tijekom financijske krize. Tijekom vlasti Stranke Bharatiya Janata (BJP) bio je vođa oporbe od 1998. do 2004. godine.

Ekonomske reforme i uspon na vlast[uredi VE | uredi]

Singh je bio glavni ekonomski savjetnik ministarstva financija od 1972. do 1976. godine, a direktor od 1976. do 1980. godine. Kasnih 1980-ih godina bio je guverner središnje banke Indije, a ministar financija je postao 1991. godine u vladi Narasimha Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada, kojoj je na čelu bio Narasimha Rao. Ekonomska liberalizacija Singha i Raoa otvorila je put k izravnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi s velikim deficitom u vanjskoj trgovini. Devizne pričuve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako platiti dospjele obroke kredita. Počele su pripreme da se zlatne pričuve Indije stave kao hipoteka u engleskoj banci da bi se dobio novac neophodan Indiji u plaćanju dospjelih obveza. Rješenje te krize Singh i Rao našli su u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991. godine je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tijekom 1990-ih i 2000-ih godina. Indija je dosegla visoki stupanj rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna, Narasimha Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim.

U oporbi i izbori 2004. godine[uredi VE | uredi]

Manmohan Singh je ostao u Kongresnoj stranci, iako je bio marginaliziran i trpio stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999. godine. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu stranke, u vrijeme kad se mnogo vodećih političara Kongresne stranke pobunilo protiv izbora Sonie Gandhi za čelnicu oporbe i predsjednicu Kongresne stranke. Soniu Gandhi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog talijanskog podrijetla.[nedostaje izvor] Iako je tada izgledalo da Indijski nacionalni kongres nema budućnosti Singh je ostao u njemu i pomogao u reformi stranačke platfome i organizacije.

Kongresna stranka u koaliciji s drugim strankama je dobila parlamentarne izbore 2004. godine, najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BJP-om, koje se okrenulo srednjem sloju. Sonia Gandhi je tada bila čelnica Kongresne stranke i očekivalo se da ona postane predsjednica vlade. Nije pristala biti predsjednica vlade i umjesto toga imenovala je Manmohana Singha. Postao je predsjednik vlade 22. svibnja 2004. godine.

Predsjednik vlade[uredi VE | uredi]

Singhova vlada se fokusirala na smanjenje proračunskog deficita, ali s druge strane je za siromašne seljake stvorila program oprosta dugova. Ekonomskom i poreznom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja vjerskih napetosti i sukoba u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao što su muslimani ili kršćani. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces s Pakistanom, što se osjeti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD-om, Kinom i EU-om. Međutim Indija nije uspjela dobiti podršku ključnog saveznika Rusije za stalno mjesto s pravog veta u Vijeću sigurnosti UN-a.[1][2] Na izborima 2009. godine koalicija na čelu s Indijskom nacionalnom kongresu ponovno je pobijedila, a Singh je ostao na premijerskom položaju. Dana 26. svibnja 2014. godine Singh je podnio ostavku na mjesto predsjednika vlade i novi premijer postao je Narendra Modi.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Manmohan SIngh