Manusova brazda

Izvor: Wikipedija
Manusova brazda čini granicu između Karolinske (označena na slici) i Sjeverne Bismarckove ploče.

Manusova brazda oceanski je jarak u Bismarckovom moru sjeverno od Papue Nove Gvineje koji ocrtava tektonsku granicu između Karolinske i Sjeverne Bismarckove ploče.[1]

Brazda Kilinailai istočno od Nove Irske tvori nastavak Manusove brazde i smatra se da označava granicu između Tihooceanske i Sjeverne Bismarckove ploče. Međutim, sporno je kreće li se Karolinska ploča neovisno o Pacifičkoj ploči. Ako ne, te dvije brazde zajedno tvore granicu između Tihooceanske i Sjeverne Bismarckove ploče.[1]

Duž obaju tih rovova postoji vrlo umjerena seizmička aktivnost, a njihov je status aktivne zone subdukcije sporan. Smatra se da relativno kretanje te brazde iznosi 0,39 mm/godini ili manje, u smjeru otprilike okomito na brazdu.[1]

Okomito na dva rova nalazi se još brazda Mussau, koja odvaja Karolinsku ploču i Tihooceansku ploču.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Tregoning 2002, North Bismarck/Pacific Boundary, str. 6

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Tregoning, P. 2002. Plate kinematics in the western Pacific derived from geodetic observations (PDF). Journal of Geophysical Research: Solid Earth. 107 (B1): ECV 7-1-ECV 7-8. doi:10.1029/2001JB000406. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. lipnja 2022. Pristupljeno 7. siječnja 2015.