Mara Branković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mara Branković

Mara Branković (Marija, Mara Hatun, turski Mara Brankoviç) (Vučitrn – 14. rujna 1487.) bila je kći Đurđa Brankovića i Irene Kantakouzene[1][2] te žena osmanskog sultana Murata II. Bila je pravoslavka.

Zaručena je 1431., a udala se za Murata 4. rujna 1435.[3][4] Mara je osmanskom sultanu u miraz donijela Dubočicu i Toplički okrug.

Poznato je da je bila sestra Grgura, Stefana i Lazara.

Nakon smrti Murata, Mara se vratila u Srbiju svom ocu.

Odbila je bračnu ponudu bizantskog cara Konstantina XI.

Mara je 1457. godine pobjegla u Osmansko Carstvo. U Osmanskom Carstvu velikodušno ju je primio njen posinak, sultan Mehmed II., koji ju je tretirao kao majčinsku figuru. Imala je vlastiti dvor u Ježevu, ali je bila prisutna i na sultanovom dvoru.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dell' Imperadori Constantinopolitani
  2. Vaticanus latinus 4789
  3. J. V. A. Fine, The Late Medieval Balkans, A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest
  4. Murat II.