Mario Mikulić (slikar)

Izvor: Wikipedija
Mario Mikulić
Mario Mikulić (slikar)
Rođenje 8. svibnja 1924., Korčula
Smrt 5. kolovoza 1991., Sarajevo
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Portal o životopisima

Mario Mikulić (Korčula, 8. svibnja 1924.Sarajevo, 5. kolovoza 1991.), bosanskohercegovački je slikar hrvatskog podrijetla.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Spomen-ploča Mariju Mikuliću, Romanu Petroviću, Ismetu Mujezinoviću i Todoru Švrakiću u Sarajevu

Mario Mikulić rođen je 1924. godine na otoku Korčula, a jedna od odlučujućih ličnosti u formiranju karakternih osobina slikara bila je njegova teta Katica, očeva sestra. Na školovanje odlazi u Split gdje živi u jako teškoj materijalnoj situaciji. Bile su to godine bijede i siromaštva. Godine 1941. dolazi u Sarajevo, gdje nastavlja školovanje u sarajevskoj Prvoj gimnaziji. Da bi se izdržavao, radio je teške fizičke poslove. Nakon Drugog svjetskog rata završava osmi razred gimnazije i upisuje se na tek otvorenu Državnu školu za likovnu umjetnost. Sa studijem i sudjelovanjem na tadašnjim omladinskim radnim akcijama, gdje crtežom svjedoči o tim vremenima, počinje njegova duga i uspješna umjetnička karijera.

Godinama radi na opremi knjiga kao likovni urednik u sarajevskoj izdavačkoj kući Svjetlost, a onda kao ilustrator i karikaturist radi u sarajevskoj novinsko-izdavačkoj kući Zadrugar. Dugo je godina surađivao i sa Zavodom za izdavanje udžbenika u Sarajevu. Sve to vrijeme ugledan je i plodan slikar. Jedno je vrijeme bio i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.[1] Bio je i član Hrvatskog kulturnog društva Napredak.[2]

Mikulić je poznat po portretnim ostvarenjima. Osim kultnih osoba tog doba, kao što su Josip Broz Tito ili Ivo Andrić koje je portretirao, portret i ljudska figura bile su njegove opsesivne teme. Pored zanimanja za portret i ljudsku figuru u Mikulićevom stvaralaštvu pojavljuju se još dvije važne teme: pogled na sarajevsku Ulicu Ferhadija, s prozora njegova ateljea, i dalmatinske ribarske teme.[3] Za svoj plodni umjetnički rad dobio je i Šestotravanjsku nagradu Grada Sarajeva 1966. godine.[4]

Umro je u Sarajevu 5. kolovoza 1991. godine.

Djela[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dnevni list - Ruka pružena za čovjeka
  2. Mario Mikulić. hkdnapredak.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  3. Miljenko Jergović - Ajfelov most
  4. Mostarsko proljeće: Izložba Marija Mikulića

Vanjske povezice[uredi | uredi kôd]