Marko Bombelles ml.
Grof Marko Bombelles ml. (1858. − Opeka, rujna 1912.), znameniti i zaslužni Viničanac, iz hrvatske plemićke obitelji Bombellesa. Zaslužnik kulturnog i gospodarskog razvitka svog kraja.
Sin je grofa Marka i grofice Ferdinande Drašković, sinovac Charlesa-Alberta, brat Klotilde i Sofije Bombelles.[1]
Ženio se je dvaput. Prvi brak bio je s groficom Marijom Salm-Reiferscheid–Reitz iz kojeg ima sina Josipa, a iz drugog braka s groficom Marijom Mitrovsky dobio je kći Ferdinandinu.[1] Ferdinanda se udala za grofa D Ansembourga, a do smrti se skrbila za obiteljsku kapelicu u Zelendvoru.[1]
Inicijator je osnivanja čitavog niza društava u Vinici. Veliki dobrotvor, prijatelj seljaka i hrvatski patriot. Svojim djelovanjem, Marko Bombelles ostavio je u povijesti Vinice sjajne tragove u cjelokupnom kulturnom i javnom životu, kako u prosvjeti, kulturi tako i u gospodarstvu i bankarstvu.
Jedan od osnivača Dobrovoljnog vatrogasnog društva, inicijator i osnivač društva "Desnica" za pomoć siromašnoj školskoj djeci, zatim Hrvatske čitaonice i knjižnice, te Viničke štedionice d.d., vlasnik prvog automobila u Hrvatskoj (marke Benz), zaslužan za razvoj stočarstva i lovstva viničkog kraja[2] i šumarstva. Na imanju u Zelendvoru pokrenuo je pogon za proizvodnju alkohola, poslije proširen i rafinerijom.[3] Uz rafineriju je dao izgraditi tovilište stoke. Proizvodio je i prvi pjenušac, a bavio se i veleprodajom vina. U podrumu u Zelendvoru imao je spremnike vina obložene staklom, a vrlo kvalitetan bijeli pinot izvozio je diljem ondašnjih europskih metropola. U planu je bilo i otvaranje tvornice cementa koja bi se kao sirovinom snabdijevala poznatim vinički kamenom vinicitom, ali su ekonomska kriza i Markova smrt prekinule ovaj projekt.[4]
Važan u razvitku Hrvatskog autokluba.[5] U šumarstvu je poznat kao višegodišnji predsjednik Hrvatskog šumarskog društva. Šumarski dom u Zagrebu otvoren 1898., koji je poslije postao sjedištem hrvatskih šumarskih institucija, uvelike svoje postojanje duguje Marku Bombellesu.[1]
Član i osnivač Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva i Prve hrvatske štedionice, čiji je bio prvi dioničar.[6][1]
Zemaljska vlada u Zagrebu ga je zbog njegova zalaganja na zaštiti spomeniĉke baštine imenovala ĉlano Povjerenstva za ĉuvanje umjetniĉkih i historiĉkih spomenika.[1]
Bio je član Hrvatskog sabora kao virilist. Nije javno bio aktivan u politici. Usprkos tome bila je poznata njegova proaustrijska orijentacija i protivljenje dualizmu,[6][1] zbog čega je stekao povjerenje carske obitelji, pa je bio povjerenik austrijskog nadvojvode Franje Ferdinanda. Zadaća mu je bila izvješćivati carski dvor o hrvatskom pitanju.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h Miro Hantak, Igor Kapljić, Rosano Leskovar, Filip Majcen, Domagoj Pajtak, Nikola Šincek, mentor: Marija Županić: Plemićka obitelj Bombelles, OŠ Vinica
- ↑ Znameniti Viničanci Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine) Pristupljeno 2. rujna 2013.
- ↑ Bombelles Hrvatska encilopedija
- ↑ Ivan Čerpinko: Dva važna Marka viničke obitelji Bombelles Regionalni tjednik (objavljeno 2. veljače 2010., pristupljeno 19. rujna 2020.)
- ↑ Znameniti Viničanci Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2015. (Wayback Machine), općina Vinica, pristupljeno 27. ožujka 2015.
- ↑ a b Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 123
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Marko Bombelles mlađi, Geni.com