Prijeđi na sadržaj

Vinica

Koordinate: 46°20′N 16°09′E / 46.34°N 16.15°E / 46.34; 16.15
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Vinica. Za druga značenja pogledajte Vinica (razdvojba).
Vinica

grb
Ulica u Vinici
Država Hrvatska
Županija Varaždinska

NačelnikBranimir Štimec
Naselja7 općinskih naselja

Površina32,4 km2[1]
Površina središta9,9 km2
Koordinate46°20′N 16°09′E / 46.34°N 16.15°E / 46.34; 16.15

Stanovništvo (2021.)
Ukupno3020 [2]
– gustoća93 st./km2
Urbano965
– gustoća97 st./km2

Odredišna pošta42243 Maruševec [3]
Stranicavinica.hr

Zemljovid

Vinica na zemljovidu Hrvatske
Vinica
Vinica

Vinica na zemljovidu Hrvatske

Vinica je naseljeno mjesto i istoimena općina u Hrvatskom zagorju. Pripada Varaždinskoj županiji.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Općina Vinica nalazi se u Hrvatskom zagorju na obroncima Haloze pri prelasku u nizinu rijeke Drave. Graniči s općinama Petrijanec (na sjeveroistoku), Maruševec (na jugoistoku), Cestica (na sjeverozapadu) i Donjom Voćom (na jugozapadu). Općinsko središte Vinica prometno je dobro povezano sa širom okolicom i županijskim centrom Varaždinom, od kojeg je udaljena oko 15 km.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2011. u općini je živjelo 3 389 stanovnika, a 2021. broj stanovnika smanjio se na 3 020.

Općina Vinica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2818
3375
3704
4058
4307
3842
3882
4065
4431
4503
4310
4048
3974
4049
3747
3389
3020
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Varaždin. Od 1857. do 1900. sadrži dio podataka za općinu Cestica, a od 1857. do 1991. za općinu Petrijanec. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Vinica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
689
826
895
933
969
1037
995
1049
1113
1262
1198
1138
1172
1222
1269
1075
965
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1991. povećano za nenaseljeni dio područja naselja Nova Ves Petrijanečka (općina Petrijanec). Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava

[uredi | uredi kôd]
  • Načelnik: Branimir Štimec (nezavisni)
  • Predsjednik Općinskog vijeća: Predrag Štromar (HNS)

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Ruševine starog grada u Vinici

Kako se na ovom području križaju rimske prometne linije, postoji pretpostavka da je Vinica postojala i prije najstarijeg pisanog traga (popisa župa Zagrebačke biskupije) koji potječe iz 1334. U popisu župa Varaždinskog arhiđakonata spominje se Item sancti Marci de Vinnicha, tj. Župa sv. Marka u Vinici. Nalazi se i u popisu župa iz 1501. gdje je vidljivo da ima župnika i dva kapelana, a nalazi se i u popisu župnika prisutnih na sinodu što ga je sazvao biskup Drašković 1574. Kroz povijest, postojali su različiti oblici imena: Vinnicha, Vinika, Vinicza, Wynycza, Vinitza, Vinicius i dr.[4]

Stari grad Vinica

[uredi | uredi kôd]
Tlocrt starog grada u Vinici

Na jednom od brežuljaka Vinica Brega nalaze se ostatci starog grada (burga) koji je imao obrambeni značaj. Bio je dobro zaštićen obroncima i imao je pregled nad nizinom (današnjim Varaždinskim poljem). Burg Vinica se prvi put spominje 1353. kao castrum Vinica, a u popisu vlastelinstava 1767. spominje se Vinica duorum conporationatorum Gyulajano - Istvanffyanorum. Godine 1391. vlasnik mu je bio kralj Sigismund, a 1397. dolazi u posjed grofa Hermana Celjskog. Izumiranjem ove obitelji 1463. vlasnikom grada postaju Čeh Ivan (Jan) Vitovec i sinovi koji ga gube zbog zavjere, a Matija Korvin ga daje sinu Ivanišu koji ga zajedno s Trakošćanom poklanja podbanu Ivanu Gyulayu (Đulaju). U teškom požaru 1555. grad je bio teško oštećen, ali je ubrzo ponovno izgrađen. Smrću Ivana Gyulaya (kao posljednjeg muškog člana obitelji) i sudskim sporom oko nasljedstva, grad u vlasništvo dobivaju njegovi nasljednici po ženskoj lozi: Nikola Istvánffy, Bernad i Gabrijel Thuroczy te Pavao Pethö de Gerse. Nakon smrti Nikole Istvanffyja, grad Vinicu nasljeđuju njegove kćeri Eva, Katarina i Ursula, te njihovi muževi grofovi Draškovići, Keglevići, te Ivan Lipcej i ban Benko Thuroczy. Krajem 17. stoljeća grad je ruševina nepogodna za stanovanje i često mijenja vlasnike: Kegleviće, Draškoviće, Malakocijeve. Zbog takvoga stanja, plemstvo gradi kurije i dvorce u nizini (Opeka, Bajnski dvori, kurije Patačić, Keglević,...) i tu nastavlja život. Danas je grad u razrušenom stanju.[4]

Sajmovi u Vinici

[uredi | uredi kôd]
Pranger u Vinici

Vinica dobiva sajamske povlastice ispravom braće Stjepana i Wolfganga Gyulaya, viničkih vlastelina, od 6. siječnja 1532., koja se čuva u Povijesnom arhivu u Varaždinu. Pravo na tri godišnja sajma (na sv. Marka, Tijelovo i sv. Nikolu) i jedan tjedni sajam odobrava Nikola Istvánffy, a poveljom potvrđuje kralj Rudolf II. 24. veljače 1580. u Pragu. Kako su na sajmove dolazili i oni koji su zakidali na vagi, za takve su bile određene kazne. Izlagali su ih uz sramotni stup (pranger) i šibali. Isti stup je služio i za mjerenje, što je vidljivo po kamenoj mjerici za žito na prednjoj strani. Na njemu je bio natpis Ivstam mensvr tenete, poziv sa zahtjevom za pošteno mjerenje. Do 1903. nalazio se na ulazu u park Opeku, danas je na Trgu Matije Gupca.[4]

Školstvo u Vinici

[uredi | uredi kôd]

Prvi pisani podatak o učitelju potiče iz 1638. kojom prilikom Petar Oškoci obavlja vizitu učitelja Blaža Samogiya. U to vrijeme stalnih polaznika škole nije bilo. Ugovorom između Filipa Wohlgemutha (kraljevskog nadzornika narodnih škola) i predstavnika sela Marčan, Vinica i Ladanje od 7. svibnja 1785. regulira se osnivanje trivijalne škole, kao i uzdržavanje učitelja. Nova školska zgrada počinje se graditi 1858. godine koja biva uništena u požaru iste godine, prije nego što je dovršena. Nova zgrada se gradi već sljedeće godine, i nju je pohađalo 235 obveznika. Grofica Terezija ud. Erdödy, rođ. Raczynska 1887. daje sagraditi djevojačku učionicu čime je dotadašnja škola bila podijeljenja po spolovima, što je bila želja tadašnjih župljana i župnika. Učiteljsku službu povjerava se sestrama milosrdnicama iz Zagreba. Kako su djeca zbog radova u polju često izostajala s nastave, grofica Terezija naređuje da od prosinca do ožujka 30 najsiromašnijih djevojčica dobije juhu, a svako dijete komad kruha. Zaslugom grofice Terezije, riješen je i problem pitke vode u školi izgradnjom vodovoda 1892. – 1894. Osim grofice Terezije, đake su pomagale i obitelji Bobmelles i Peške te mnogi drugi.[4]

DVD Vinica

[uredi | uredi kôd]

DVD Vinica jedno je od najstarijih vatrogasnih društava u Varaždinskoj županiji. Osnovano je 27. siječnja 1889. Osim vatrogastva, kroz društvo su djelovale razne sekcije (tamburaška, limena glazba, pjevačko društvo,...), a 1950. su imali i prvu žensku ekipu vatrogasaca.[4]

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Dvorac Opeka

[uredi | uredi kôd]
Dvorac Opeka okružen zelenilom arboretuma

Dvorac Opeka (također i nazivan Bombellesov dvorac) nalazi se podno maceljske šume. Okružen je velikim i bogatim arboretumom površine od oko 64 hektara. Izgrađen je u baroknom stilu u drugoj polovici 17. stoljeća. Dvorac i arboretum su od prosinca 2007. i zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, a od iste godine arboretum održava i uređuje Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Varaždinske županije, te Općina Vinica,[5] kao i učenici Srednje škole "Arboretum" u Vinici.

Arboretum Opeka

[uredi | uredi kôd]

Arboretum Opeka u Marčanu je najznačajniji i najvažniji pojam vezan uz Vinicu, a nalazi se u sklopu perivoja dvorca Opeke. Na površini od 64 hektara nalazi se više od 100.000 primjeraka drveća, grmova, povijuša i cvijeća. Po raznolikosti i bogatstvu biljaka, pripada svjetski poznatim parkovima engleskoga stila. Uz Maksimir i Križovljan grad, Opeka je najvrijedniji park kontinentalne Hrvatske.

Ostale znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
  • Pranger, obelisk iz 1643., trokutnog presjeka, visine oko 250 cm, u dnu s posudom širine 46, a dubine 25 cm; služio je kao stup srama, a i moguća mjera za sajmove; do 1903. stajao je na ulazu u park Opeku, danas na Trgu Matije Gupca
  • kurije Mattachich-Dolansky, Keglević, Nyczky, Patačić i Köröskeny-Rupčić
  • dvorci Bajnski dvori i Vinica Donja
  • crkva sv. Marka evanđelista, izgrađena početkon 19. stoljeća
  • kapele: Trpeći Isus, sv. Rok, sv. Ana, sv. Tri kralja, kapela Srca Isusova, te kapela obitelji Erdödy
  • Šincekova jama (poznata i kao spilja Vinica)
  • barokni zdenac s kipom sv. Ivana Nepomuka
  • spomenik dr. Franji Tuđmanu

Znameniti Viničanci

[uredi | uredi kôd]
  • grofica Terezija Erdödy (rođ. Raczynska), dobročiniteljica školstva i vatrogastva u Vinici
  • grof Marko Bombelles ml. (1856. – 1912.), jedan od osnivača Dobrovoljnog vatrogasnog društva, inicijator i osnivač društva "Desnica" za pomoć siromašnoj školskoj djeci, vlasnik prvog automobila u Hrvatskoj,[6] zaslužan za razvoj stočarstva i lovstva viničkog kraja[7]
  • Marijan Dolanski, pilot, nekadašnji vinički načelnik, te jedna od važnih ličnosti viničkog i hrvatskog vatrogastva.[4]

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Šport

[uredi | uredi kôd]
  • Nogometni klub "Vinica" (nkvinica.hr)
  • Košarkaški klub "Vinica" (kk-vinica.hr)
  • Moto klub Bombelles (bombelles.hr)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. a b c d e f Biserka Vlahović, Općina Vinica, Vinica, 1997., ISBN 953-97115-0-9
  5. Botanički vrtovi i arboretumi Hrvatske - Zagreb, 2011.Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 3. rujna 2013.
  6. Na četiri kotača, Vijenac 322Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 2. rujna 2013.
  7. Znameniti ViničanciArhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine) Pristupljeno 2. rujna 2013.
  8. Vlada Republike Hrvatske - Predrag Štromar Pristupljeno 31. siječnja 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vinica