Prijeđi na sadržaj

Martin Nemec

Izvor: Wikipedija

Martin Nemec (Koprivnica, 15. listopada 1890. - Koprivnica, 17. ožujka 1947.) bio je ustaški pukovnik, koji je ostao poznat kao upravitelj prvog osnovanog logora u NDH, Danice.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Po zanimanju je bio trgovac. U ožujku 1933. emigrirao je u Mađarsku i boravio u logoru Janka Puszta. Nakon toga se prebacio u Italiju i boravio po ustaškim logorima.[1]

Nakon proglašenja NDH u travnju 1941. vratio se u domovinu kao član Poglavnikove tjelesne bojne sa činom poručnika. Dana 18. travnja određen je za ustaškog povjerenika za grad i kotar Koprivnicu. Tamo je organizirao prvi logor u NDH, Danica, i bio njegov upravitelj do lipnja 1941. godine. Od samog početka postojanja logora, zatočenici su bili izloženi mučenju koju su sprovodili uprava i stražari. U batinanju logoraša naročito su se isticali Nemecovi sinovi: Martin (mlađi) i Vinko. Martin je uhvaćen kao križar poslije rata i osuđen je na smrt 1948., dok je Vinko poginuo kao ustaša prilikom prve bitke za Koprivnicu 1943. godine.[2] Nemec je u svojstvu povjerenika Koprivnice 26. travnja 1941. ograničio kretanje književniku i istaknutom koprivničkom HSS-ovcu Mihovilu Pavleku Miškini na koga su vršili pritisak da podrži ustašku vlast. Pošto je Miškina odlučno odbijao poslušnost ustaškom režimu, transporitrali su ga u logor Jasenovac gdje je ubijen 1942. godine.[3]

Od lipnja 1941. se vraća u Ustašku vojnicu i stječe čin satnika. Godine 1943. je imenovan upraviteljem zatvora u Novoj vesi u Zagrebu.[4] Od 1944. godine je ponovno premješten u Koprivnicu. Sudjelovao je u istragama i progonu protiv antifašistički raspoloženih građana grada nakon odbijanja napada NOVJ na grad u listopadu 1944. godine.

Slomom NDH u svibnju 1945. povlačio se prema Austriji, ali su ga u Sloveniji zarobili vojnici Jugoslavenske armije. Uspio je pobjeći iz kolone u Hrvatskoj i prebacio se u Mađarsku, ali su ga tamošnje vlasti uhitile 15. travnja 1946. i izručile ga jugoslavenskim vlastima. Okružni sud u Bjelovaru ga je osudio kao ratnog zločinca na smrt. Javno je obješen na ruševinama logora Danice 17. ožujka 1947., čiji je bio osnivač i upravitelj.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tko je tko u NDH, 291. str.
  2. Franjo Horvatić, "Koncentracioni logor 'Danica'", Sjeverozapadna Hrvatska u NOB, Varaždin, 1976. str. 869-883.
  3. Biblos, pristupljeno 22.3.2023.
  4. Tko je tko u NDH, 291. str.
  5. Tko je tko u NDH, 291. str.

Literatura

[uredi | uredi kôd]