Mihovil Pavlek Miškina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihovil Pavlek – Miškina
Mihovil-Pavlek-Miskina.jpg
Mirko Virius: Mihovil Pavlek – Miškina
Puno ime Mihovil Pavlek
Pseudonim Miškina
Rođenje 24. rujna 1887.
Smrt 30. lipnja 1942.
Zanimanje poljodjelac
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1919.1942.
Književne vrste poezija, pripovijetke

Mihovil Pavlek – Miškina (Đelekovec kod Koprivnice, 24. rujna 1887. - logor Jasenovac ili logor Stara Gradiška, 30. lipnja [1] 1 1942.), bio je hrvatski književnik, političar, član HSS-a.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mihovil Pavlek – Miškina rodio se u Đelekovcu kod Koprivnice 1887. godine. U rodnom selu završio je 5 razreda osnovne škole, ali svojom bistrinom izrastao u predstavnika narodne inteligencije svoga vremena i borca za socijalnu pravdu. Tijekom Prvog svjetskog rata Miškina je služio u XVI. infanterijskoj regimenti u Bjelovaru jer radi slabog vida nije mogao biti poslan na front.[2]

Ime[uredi VE | uredi]

Miškina nije nadimak, nego oblik imena. U tom dijelu Podravine čest je običaj da se muško ime izgovara u augmentativu, a prezime u posvojnom pridjevu, npr. Zdravko Tišljar - Zdravkina Tišljarov. Tako je i Miško (službeno: Mihovil) Pavlek za suseljane bio Miškina Pavlekov.

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Miškina se aktivnije uključuje u politiku 1925. godine, kada se kandidirao na izborima Hrvatske seljačke republikanske stranke kao zamjenik Pavlu Dombaju iz Drnja koji se kandidirao u kotaru Ludbreg. Jedno vrijeme bio je i načelnik općine Đelekovec. Politikom se počeo ozbiljnije baviti 1935. godine i ponovno se kandidirao na izborima 5. svibnja 1935. kada je dobio u koprivničkom kotaru 10.133 glasova.[2] Sljedeći puta kandidirao se na izborima 11. prosinca 1938. kada je izašlo je na koprivničkom području 80,23 % upisanih birača kojih je bilo 17.654 a 12.452 je glasalo za listu dr. Mačeka odnosno Miškinu.[2] Ni na izborima iz 1935. ni 1938. nije bio izabran u skupštinu jer je izborni zakon bio takav da je zastupnikom proglašen provladin kandidat, iako nije dobio mnogo glasova.[2]

NDH[uredi VE | uredi]

Miškina je već prije 1941. godine bio na meti ustaških emigranata. Tako je ustaški emigrant iz Koprivnice Martin Nemec 1939. godine poručio Miškini neka ih ne čeka jer da će se s njime obračunati.[3] Nakon proglašenja NDH, ustaška je vlast krenula s pristupanjem mjesnih organizacija HSS-a u ustaški pokret a u Koprivnici je došlo do sukoba nekih članova stranke s proustaškim dijelom HSS-a koje je željelo preuzeti Gradsko poglavarstvo. Želeći neposredno od Mačeka dobiti daljnje smjernice za rad, u Zagreb su se uputili Miškina, Stjepan Prvčić i Tomo Čiković ali u Zagrebu nisu uspjeli doći u dodir s nekim iz užega vodstva stranke.[3] Po povratku Povjerenstvo Glavnog ustaškog stana za Koprivnicu, na čijem je čelu bio ustaški povratnik Nemec, već od 26. travnja 1941., ograničilo mu je kretanje samo na područje đelekovečke općine.[3] Nekoliko su puta Miškinu i njegove suradnike ustaše zatvarali i zatim puštali ne bi li ih natjerali da pristupe ustaškom pokretu. U srpnju su uhićeni Miškina, Franjo i Tomo Gaži te Stjepan Prvčić, članovi Kotarske organizacije HSS-a i u zatvoru su proboravili više od mjesec dana bez ikakva saslušanja.[3]

Iako su se neki ustaše zauzimali za njegovo puštanje (22. srpnja 1941., koprivničko izaslanstvo kod poglavnika Ante Pavelića pod vodstvom doglavnika Andrije Betlehema)[3] to mu nije pomoglo te je ponovno uhićen pod optužbom prokomunističke djelatnosti. 9. svibnja 1942. godine je uhićen a sutradan, 10. svibnja, odveden je u Sabirni logor Jasenovac.

"U ustaškim je krugovima bilo različitih gledanja na Miškinin slučaj. To nam nedvojbeno kazuje pismo ustaškog logornika Mije Uđbinca, upućeno 22. veljače 1943. ustaškom stožeru u Bjelovar: "U njegovu ga kotaru jedni jako hvale, drugi kude. Najviše ga možda kudi g. Ivan Kraljić, seljak iz Koprivnice, Radićev narodni zastupnik prije Miškine. No, za Kraljića se može primietiti, da od naroda nema nikoga za sobom. Slično ga kude i svi oni koji stoje pod uplivom Kraljićevim. Drugi pak Miškinu hvale. Istina je po svojoj prilici negdje u sredini. Miškina nije komunista boljševik, ali u pitanju, koga Hrvati moraju više voljeti: Nijemce ili Ruse, on odgovara Ruse… Ustaški je pokret podupirao u vrijeme najjače diktature, narod pripravljao na borbu… Ponovno iznosim svoje mišljenje, da Miškina Jasenovac nije zaslužio…."[3]

Smrt[uredi VE | uredi]

Još se ne zna sa sigurnošću gdje je točno ubijen, u Sabirnom logoru Jasenovac ili logoru Stara Gradiška, a ubijen je od ustaša.

"Kao službeno mjesto Miškinina ubojstva navodi se logor Jasenovac, a kao dan vjerojatno 6. lipnja 1942. godine. No povjesničar dr. sc. Davor Kovačić u svojim istraživanjima navodi da je Miškina bio jedna od najpoznatijih osoba zatočenih u logoru Stara Gradiška te dokazuje da je on tamo i ubijen. Prema njemu, “bivši logoraš Šime Klaić smatra da su Miškinu ubili Nikola Gagro i Dinko Šakić 5. i 10. srpnja 1942. godine u Staroj Gradiški, a to su mu potvrdili, kako je rekao, i neki ustaše koji su se hvalili kako znaju o tome. Klaić je također rekao da su logoraši bili ustašama ‘divljač za odstrijel’ jer su ih mogli ubijati kako god su htjeli, a da zbog toga nikome ne odgovaraju.” I još jedan detalj navodi: „Pojedini preživjeli zatočenici i danas tvrde kako su čuli da je Miškina ubijen u Jasenovcu, zajedno sa slikarom iz Sarajeva Danijelom Ozmom."[3]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Začetnik je književne misli i predvodnik grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj. Pisati je počeo kao zreo čovjek. Pisao je pjesme, crtice, pripovijetke, članke, brošure. Objavljivao je u raznim dnevnicima, tjednicima, časopisima, kalendarima: Božićnica (kalendar), Dom, Evolucija, Hrvatska revija, Hrvatsko selo, Napredak, Napretkova božićna/uskrsna knjiga, Narodno kolo, Razgovor, Republika, Savremenik, Seljačka prosvjeta, Seljačka sloga, Slobodni dom, Varaždinske novosti i inima.

U svojim prozama sa seoskom tematikom izražava protest protiv društvene nepravde. Njegove pjesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima. Šime Vučetić ističe da su Pavlekove kajkavske pjesme (prvi put kao ciklus zajedno objavljene u 115. knjizi edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti) najbolji dio njegovog pisanja i pjevanja. Svoj život u mladosti i početak književnog stvaranja opisao ukratko u Zborniku hrvatskih seljaka (1937).

Prvi Pavlekov književni sastav bio je "Nekrolog" Antunu Radiću. Potpisao ga je pseudonimom Miškina bojeći se da mu se tko ne naruga zbog pisanja. "Pod tim je imenom postao omiljen i poznat u Hrvatskoj i izvan nje." (Franjo Gaži). Književnik Zvonimir Kulundžić napisao je o njemu knjigu "Miškina, presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuen-Héderváryja do poglavnika" .

Djela[uredi VE | uredi]

  • Za svojom zvijezdom, (1926.)
  • Trakavica, (1935.)
  • Dva naša najveća pokojnika, (1936.)
  • Seljaštvo se zaštićuje samo, i to u seljačkoj slozi duhovno, u Gospodarskoj slozi materijalno, (1936.)
  • Početak hrvatskog seljačkog pokreta, (1936.)
  • Krik sela, (1937.)
  • Narod i inteligencija, (1937.)
  • Zašto hrvatski seljak nije komunist, (1938.)
  • Gopcu, (letak, 1938.)
  • Stara i nova gospoda, (1939.)
  • Sabrana književna djela; Knjiga I, Proza I (Umjesto predgovora; Antimilitaristički motivi; Ezopovski motivi; Crtice i zapisi; Bilješke) (1968.)
  • Sabrana književna djela; Knjiga II, Proza II (Socijalni motivi; Bilješke) (1968.)
  • Sabrana književna djela; Knjiga III, Poezija; Dodatak: razni prilozi (Dah sela; Za domovinu i pravicu; Sam sa sobom; Mrtvoj drugarici; Mali radosni odjeci; Fragmenti igrokaza; Autobiografski zapisi; Pisma i intervjui) (1968.)
  • Poezija, (1968.)

Mala enciklopedija Prosveta spominje i djela "Pesme o Matiji Gupcu"; "Bratu radniku"; "I mi smo ljudi"; "Invalidu".

Pripovijetke i pjesme[uredi VE | uredi]

Zbirka Trakavica objavljena je i 1946. godine u izdanju zagrebačke "Seljačke sloge" s predgovorom Franje Gažija[napomene 1] i autorovim portretom Mirka Viriusa. Zbirka sadrži ove pripovijetke (abecednim redom): "Bez naslova", "Dvije smrti", "Godišnji sajam", "Granje", "Guske", "Kad netko treba radnika", "Kako sam počeo pisati", "Krt", "Naprijed", "Naša stara kobila", "Potkova", "Trakavica", "U jesen", "Zemlja", "Ždrijebe".

U 115. knjizi edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti objavljen je izbor pripovijedaka iz zbirke Za svojom zvijezdom: "A djeca?", "Dva Božića na fronti", "Husar", "Na straži", "U brizi za budućnost", "U samici", "Zapisi iščeznuloga", "Za svojom zvijezdom".

Naslovi nekih njegovih pjesama: "Cuzeku", "Gobcu", "Orjem", "Pramaletje", "Proletje", "Sanje", "Sonce", "Rožici", "Vehneju...", "Vi", "I mi smo ljudi..."

Primjeri radova[uredi VE | uredi]

Oče naš Crveni makovi[napomene 2] Pesnik in puntar
Oče naš, Ti koji jesi -
kako nas uče - na nebesi!
K Tebi lete naši glasi
Hrvatsku nam našu spasi.
Sveto budi ime Tvoje,
neka svaka usta poje;
dođi k nama carstvo Tvoje,
neka bude svakom svoje.
Nek na zemlji ko na nebu
nitko pravde željan nije,
neka pjeva stvor Tvoj svaki
koji piše, gradi, sije.
Kruha, ruha daj da ima,
nek ga bratac bratu dijeli;
Život ljudski nek je svima,
čitav svijet nek se veseli.
I otpusti duge naše,
sve zlo, svađe, Ti odstrani;
praštat ćemo i mi rado,
kad nam dođu bolji dani.
To te, eto, Hrvat moli;
dobri Otac svima budi,
pravdu svoju dijeli svima,
nek svi žive kao ljudi.
Neka živi brat uz brata,
neka živi rod Hrvata -
i on nosi božji znamen;
izbavi ga od zla, Amen!
Opet su jutros procvali
u žitu makovi sneni,
sve su nam njive ovili
cvjetovi njihovi crveni!
"Znaš li majko, majčice,
kakvi su ono cvjetovi",
po onim tamo njivama
takovi divni - crveni?
Gorki su, sinko, plodovi,
čemer je ono procvao.
Umjesto zlatne pšenice
- korov je tamo niknuo!
Seljak je polja stvarao,
hajduk je svijetom harao:
Oteo kmetu zemljicu,
gazio njegovu pravicu!
Baruni, grofovi vladali,
španovi pravdu krojili,
rabotat kmeta gonili,
krvcu mu poljem sijali!
Mnogo je kapi kapnulo,
njegove krvi i znoja,
ljeta ga duga mučile
batine teške bez broja!
Prokleo seljak zemljicu
vražjih gospodara,
niknuli crven-cvjetovi
umjesto božjeg dara!
Krvlju su kmetskom sijani,
kletvama, bunom miješani
suzama, znojem pojeni
zato su tako crveni...
Betežen sem,
Vmrti bo treba, duša s telom se raziti.
Ma sad pred Boga-stvoritelja iti
Neje me strah -
Jednu sem dušu imel
I obraz jen.
To sem nanašal čez svet
Pono bogečki je let...
Za ništ na svetu nesem ju dal
I v reštu za nju ja sem spal.
Gledela je navek gdje Bogek stoluje,
Koj se zna, i vidi, i čuje.
A ludi kaj reču
čisto je prav - - -
Se je prešlo
I iti bo na pot
duša gori, a telo vu svoj kot.
Križek na nebo gori bo gledel
Slove na njemu rekle bodu pak:
Ovdi počiva bedak
Koj pravicu iskal je za ludi
Halabučil
Za nekoga nekaj i polučil,
Štale i gnoja sam se je vžil
Žohkega pehara ponoput pil
A pesnik i puntar on je bil.

Anagram[uredi VE | uredi]

O Mihovilu Pavleku Miškini poznat nam je samo jedan anagram, onaj Borisa Nazanskog, objavljen u Izboru (Zagreb, 6. IV. 1989.):

PIŠEM... HVALIM OVAKVI LIK! (jn)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Opća enciklopedija, Zagreb, 1980.
  • Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1978.
  • Miškina: Trakavica (predgovor F. Gažija), Zagreb, 1946.
  • Šime Vučetić: "Mihovil Pavlek Miškina" u 115. knjizi edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 1985.
  • Jovan Nedić: "Pavlek", Skandifeniks, ..., 277, 16 - Rijeka, 4. XI. 2004.

Napomene[uredi VE | uredi]

  1. U spomenutom predgovoru Franje Gažija tvrdi se da je M. P. M. rođen 1889. godine.
  2. Pjesma je uglazbljena, interpretiralo ju je nekoliko izvođača, među kojima i Six Pack, Alfi Kabiljo i Bolero.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 Također neki povjesničari navode i 6. lipnja[3] ili 21. lipnja[4].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Povijest.net: dr.sc. Hrvoje Petrić: "Iako u Hrvatskoj enciklopediji piše da je Mihovil Pavlek Miškina ubijen 11. lipnja 1942. godine, treba se osvrnuti i na službene dokumente iz Matičnog ureda. U Matičnoj knjizi umrlih NO Đelekovec (1953.-1958.) na str. 48 dana 14. rujna 1955. upisano je Mijo Pavlek i to da je umro 30. lipnja 1942. u Jasenovcu. Sačuvano je i rješenje kotarskog suda u Koprivnici od 22. lipnja 1955. koje je potpisao predsjednik suda Ivan Zlatarić. U rješenju uz ostalo piše: "Ovom sudu stavljen je prijedlog po N.O.O. Gjelekovac za proglašenje mrtvim nestaloga Pavlek Mije iz Gjelekovca, kojem prijedlogu se kasnije pridružio i sin Pavlek Večeslav, koji navodi, da je nestali 9.V.1942. god. bio iz Gjelekovca od kuće odveden po ustašama u logor Jasenovac odakle se nije vratio, a nakon mjesec dana stigla je obavjest, da je isti u Jasenovcu umro. Proveden je postupak saslušanjem svjedoka Cmrt Ivana i Cmrk Katarina, koji su izkazali, da je nestali 11.V.1942. god., otpremljen u logor Jasenovac odakle se nije vratio, a inače je poznato da je u logoru nestao... Kako postoje sve pretpostavke da je nestali u logoru umro, to je isti i proglašen mrtvim, a kao dan njegove smrti uzet je 30. lipnja 1942. god. tj. zadnji dan u mjesecu kada nestali već sigurno više nije bio na životu.", preuzeto 28. ožujka 2012.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Povijest.net: dr.sc. Hrvoje Petrić: Kako je i kada ubijen ugledni HSS-ovac Mihovil Pavlek Miškina?, preuzeto 28. ožujka 2012.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Zvonimir Despot: Niti 70 godina od ustaškog pogubljenja seljačkog tribuna i HSS-ovca Mihovila Pavleka Miškine ne zna se
gdje je ubijen, preuzeto 28. ožujka 2012.
  4. Zvonimir Kulundžić, Miškina: Presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuen-Héderváryja do poglavnika, Ogranak Matice hrvatske Koprivnica, Koprivnica, 1968., str. 404.